Zovem se Ana i majka sam dvoje djece. Nikada nisam mislila da ću dovesti u pitanje svoje granice i odnos sa svekrvom zbog nečega tako ‘sitnog’, ali taj dan… taj prokleti dan kada je njena opsjednutost štednjom postala opasnija od svega što sam do tada doživjela, zauvijek je promijenio našu obitelj. Još uvijek ne znam – može li se ovakvo povjerenje ikad više vratiti?
Od prvog trenutka kad sam čula kako moja unuka Lana šapće bratu: ‘Opet nam baka nije ništa donijela,’ srce mi se steglo. Uvijek sam vjerovala da je sigurnost važnija od trenutnog veselja, ali sada se pitam jesam li pogriješila. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam izgubila nit s onima koje najviše volim.
Od prvog dana sjećam se mirisa stare vune i zvuka sitniša u staklenki na polici. Moja mama je vjerovala da je svaka ušteđena marka temelj naše budućnosti, ali ja sam osjećala kako mi kroz prste klizi ono malo djetinjstva što sam imala. Danas, kad gledam unatrag, pitam se jesam li ikada bila dijete ili samo projekt štednje svoje majke.
Moja majka, Sanja, nikada nije znala uživati u trenutku. Uvijek je bila opsjednuta štednjom, brigom za budućnost i svakom potrošenom kunom, dok su moja sestra Lejla i ja samo željeli malo radosti. Ovo je priča o našoj obitelji, sukobima zbog novca i traženju sreće između strogih pravila i vlastitih snova.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti trenutak kad sam shvatila da ljubav moje bake dolazi u obliku štedne knjižice, a ne u toplini poklona. Odrasla sam između čežnje za njezinom pažnjom i tihe zavisti prema prijateljima čije su bake uvijek donosile slatkiše i igračke. Tek kad je obitelj pukla zbog nesporazuma, shvatila sam koliko su sitnice važne za osjećaj pripadnosti.
