Sve je počelo jednim pogledom i šutnjom, dok sam gledala kroz prozor, a svekrva je stajala na vratima. Nisam joj ponudila čaj, a to je pokrenulo lavinu starih nesigurnosti, muževljevu ljutnju i moju borbu s vlastitim granicama. Ova priča je o onome što ostaje neizrečeno, o očekivanjima i tišini koja može biti glasnija od bilo koje svađe.
Zovem se Iva i oduvijek sam osjećala da ne pripadam vlastitoj obitelji. Iako sam uvijek tu kad treba pomoći, nikad nisam bila prva za zagrljaj ili razgovor. Ovo je moja priča o potrazi za razumijevanjem i granicama ljubavi i iskorištavanja.
Nikad neću zaboraviti trenutak kad sam otvorio vrata i ugledao Haninog oca, s koferom u ruci i osmijehom koji je skrivao mnogo više nego što sam tada mogao naslutiti. Naša nova svakodnevica, koju smo Hana i ja gradili s toliko nade, počela se raspadati pod težinom njegovih čestih dolazaka. Svaki dan postajao je sve teži, a razgovori s Hanom sve hladniji, dok sam se pitao gdje je nestala ona sreća zbog koje smo se preselili.
Od prvog trenutka kad sam ušao u dnevni boravak, osjetio sam napetost u zraku. Moj brat Ivan i njegova supruga Sanja nikada nisu skrivali da im smetam, ali danas je Sanja prešla sve granice. Ova priča je o obiteljskim sukobima, nepravdi i ljubavi prema majci koja nas je sve odgojila, ali sada treba našu pomoć više nego ikada.
Nikada neću zaboraviti trenutak kad sam shvatila da novac ne može kupiti ljubav, niti popraviti slomljene odnose. Moji svekar i svekrva, iako imućni, odbili su nam pomoći kad smo najviše trebali, a ta odluka je ostavila duboke rane u našoj obitelji. Ponekad se pitam, što zapravo znači biti baka i djed svom unuku?
Zovem se Ivona i nikada neću zaboraviti dan kada je moj muž, Dario, doveo svoju majku, Milenu, da živi s nama, a da me nije ni pitao. Naša svakodnevica, već napeta zbog dolaska naše kćeri, pretvorila se u bojno polje između očekivanja, tradicije i mojih vlastitih granica. Ovo je priča o tome kako jedna odluka može promijeniti cijelu obitelj i natjerati te da preispitaš što znači biti gospodar svog života.
Zovem se Vesna i ovo je priča o tome kako smo suprug Davor i ja odlučili ostaviti naš stan našem sinu Filipu, vjerujući da mu tako pomažemo da stane na svoje noge. Njegova odluka da stan iznajmi, umjesto da u njemu živi, izazvala je lavinu sukoba, razočaranja i pitanja o tome što znači biti roditelj. Kroz ovu priču dijelim bol, ljutnju i možda, na kraju, razumijevanje koje je proizašlo iz svega.
U pedeset sedmoj godini odlučila sam ponovno otvoriti srce, ali moja kćerka Ivana uvjerena je da moj novi partner nije iskren. Rastrgana sam između želje za ljubavlju i straha da ću izgubiti povjerenje vlastite obitelji. Ovo je priča o tome kako nikad nije kasno vjerovati sebi, čak i kad to znači suprotstaviti se onima koje najviše voliš.
Zovem se Ivana, imam 39 godina i živim s mužem Damirom i dvoje djece u kući na rubu Zagreba. Naša obiteljska sreća bila je na kušnji kad su se moji svekar i svekrva nenajavljeno doselili k nama – i nisu imali namjeru otići. Ovo je priča o spletkama, neizgovorenim sukobima i pitanju koliko zaista možemo žrtvovati za obitelj.
Zovem se Marija i nikada nisam mogla zamisliti da će me vlastita kćerka izbrisati iz svog života. Zbog srama pred budućom svekrvom, predstavljala se kao siroče, a ta laž je razderala našu porodicu. Sada se pitam gdje smo pogriješili i kako se sve moglo ovako raspasti.
Od prvog dana sjećam se mirisa stare vune i zvuka sitniša u staklenki na polici. Moja mama je vjerovala da je svaka ušteđena marka temelj naše budućnosti, ali ja sam osjećala kako mi kroz prste klizi ono malo djetinjstva što sam imala. Danas, kad gledam unatrag, pitam se jesam li ikada bila dijete ili samo projekt štednje svoje majke.
Nikada neću zaboraviti onaj trenutak kad sam, nakon što sam izgubio suprugu, ostao sam s četvero djece u Zagrebu. Sve se promijenilo onog dana kad je najmlađa kćerka doživjela nesreću, a našu porodicu su počele pratiti socijalne službe. Moja priča je o tome kako sam pokušao biti dobar otac u svijetu koji ne prašta greške i pitam se: može li iko biti savršen roditelj u nesavršenoj stvarnosti?
