U pedeset sedmoj godini odlučila sam ponovno otvoriti srce, ali moja kćerka Ivana uvjerena je da moj novi partner nije iskren. Rastrgana sam između želje za ljubavlju i straha da ću izgubiti povjerenje vlastite obitelji. Ovo je priča o tome kako nikad nije kasno vjerovati sebi, čak i kad to znači suprotstaviti se onima koje najviše voliš.
Zovem se Ivana, imam 39 godina i živim s mužem Damirom i dvoje djece u kući na rubu Zagreba. Naša obiteljska sreća bila je na kušnji kad su se moji svekar i svekrva nenajavljeno doselili k nama – i nisu imali namjeru otići. Ovo je priča o spletkama, neizgovorenim sukobima i pitanju koliko zaista možemo žrtvovati za obitelj.
Zovem se Marija i nikada nisam mogla zamisliti da će me vlastita kćerka izbrisati iz svog života. Zbog srama pred budućom svekrvom, predstavljala se kao siroče, a ta laž je razderala našu porodicu. Sada se pitam gdje smo pogriješili i kako se sve moglo ovako raspasti.
Od prvog dana sjećam se mirisa stare vune i zvuka sitniša u staklenki na polici. Moja mama je vjerovala da je svaka ušteđena marka temelj naše budućnosti, ali ja sam osjećala kako mi kroz prste klizi ono malo djetinjstva što sam imala. Danas, kad gledam unatrag, pitam se jesam li ikada bila dijete ili samo projekt štednje svoje majke.
Nikada neću zaboraviti onaj trenutak kad sam, nakon što sam izgubio suprugu, ostao sam s četvero djece u Zagrebu. Sve se promijenilo onog dana kad je najmlađa kćerka doživjela nesreću, a našu porodicu su počele pratiti socijalne službe. Moja priča je o tome kako sam pokušao biti dobar otac u svijetu koji ne prašta greške i pitam se: može li iko biti savršen roditelj u nesavršenoj stvarnosti?
Zovem se Vesna i svaki put kad mi zazvoni mobitel, srce mi preskoči. Moja kćerka, Lana, javlja mi se samo kad joj treba novac, a između nas se otvorila provalija koju više ne znam kako premostiti. Ovo je priča o boli, nadi i očajničkom pokušaju da vratim izgubljenu bliskost s vlastitim djetetom.
Stajao je na vratima s istom onom starom kožnom torbom, kao da je otišao samo do pekare, a ne nestao iz mog života na šest mjeseci. Njegove riječi su mi presjekle dušu, a ja sam ostala bez glasa, bez suza, samo s tišinom koja je odzvanjala između nas. Sada, kad pokušavam shvatiti gdje smo pogriješili, pitam se jesmo li ikada zaista voljeli ili smo samo bježali jedno od drugoga.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kada je moj muž, Dario, bez riječi doveo svoju majku, Ružu, da živi s nama. Bili smo na pragu rođenja našeg prvog djeteta, a napetost se mogla rezati nožem, ali Ružino useljenje sve je preokrenulo. Ovo je priča o tome kako jedna odluka može promijeniti cijelu obitelj i kako sam naučila boriti se za sebe tamo gdje je najteže – kod kuće.
Moje ime je Marko i mislio sam da će svadba sa Jovanom biti najljepši dan u našem životu. Međutim, kada su njeni roditelji, Milena i Dragan, priznali da ne mogu da ispune obećanje i pomognu oko troškova, našli smo se pred zidom. Taj trenutak je razotkrio sve naše slabosti, ali i snagu naše ljubavi.
Jednog ponedjeljka ujutro, dok sam skupljala čarape s poda koje nisu bile moje, shvatila sam da više ne prepoznajem svoj život. Moja svekrva, Ružica, uvukla se u svaki kutak našeg stana, a moj muž, Dario, šutio je kao da je to normalno. Ovo je moja priča o tome kako sam pokušala vratiti svoj glas i dom, i pitam se – može li žena uopće pobijediti u ovakvoj igri?
Odjednom sam shvatila da čovjek kojeg sam voljela više ne postoji. Naša svakodnevica postala je bojno polje, a ja sam se osjećala sve usamljenije, dok su djeca bila svjedoci naših svađa. Pitam se, gdje je nestala ona ljubav zbog koje smo sve započeli?
Ja sam Lejla, i ovo je priča o tome kako sam se osjećala kao stranac u vlastitom domu nakon što sam se udala za Amara. Između zidova tradicionalne sarajevske porodice, doživjela sam tišinu, nerazumijevanje i sukobe koji su me lomili. Ali upravo iz te boli pronašla sam snagu da se ponovo izgradim.
