Moja kćerka Lejla imala je 12 godina kad sam otišla raditi u Austriju. Vjerovala sam da činim pravu stvar za našu budućnost, ali danas, kad je gledam, osjećam težinu njenog pogleda i zid koji nas dijeli. Ovo je priča o odlasku, žrtvi i boli koju nosi svaka majka koja ostavlja dijete zbog kruha.
Godinama sam radio u Njemačkoj, sanjajući dan kad ću svojoj djeci omogućiti bolji život. Kupio sam im stanove u Zagrebu i Sarajevu, ali sada, kad sam se vratio, osjećam se kao stranac u njihovim životima. Pokušavam pronaći smisao i odgovor na pitanje gdje sam pogriješio.
Godinama sam radila u Njemačkoj, odricala se svega da bih svojoj djeci osigurala domove i bolju budućnost. Sada, kad sam ostala sama i umorna, moja djeca me ne žele primiti ni u jedan od tih stanova. Pitam se gdje sam pogriješila i ima li smisla sve što sam žrtvovala.
Moje ime je Snježana, imam 59 godina i živim u Zagrebu. Prije dvadeset godina napustila sam svoju dvanaestogodišnju kćerku Anu i otišla raditi u Njemačku, vjerujući da je to jedini način da preživimo. Danas me Ana ne može ni pogledati, a ja se pitam jesam li zaista imala izbora.
Moja priča počinje u trenutku kada sam, nakon godina rada u Njemačkoj, napokon kupila stan u Sarajevu. Sada, kad mi je kćerka udana za vrijednog, ali skromnog mladića, brinem se zbog njegovih roditelja čije ponašanje prijeti našoj obiteljskoj sreći. Kroz sukobe, sumnje i obiteljske tajne, pitam se hoće li prošlost i loši uzori uništiti ono što smo gradili godinama.
Moje ime je Snježana i cijeli život sam se borila za svoju kćer Anu, ali cijena te borbe bila je naša bliskost. Odlazak na rad u Njemačku kad joj je bilo dvanaest slomio je nešto između nas što ni godine ni suze nisu uspjele popraviti. Danas, kad gledam Anu kako mi zamjera prošlost, pitam se jesam li mogla drugačije i hoće li mi ikad oprostiti.
Nakon trinaest godina rada u Njemačkoj, vraćam se u Bosnu i nalazim svoju obitelj podijeljenu zbog nasljedstva. Supruga Jasmina i djeca, Lejla i Adnan, udaljili su se jedni od drugih, a ja pokušavam ponovno izgraditi mostove među nama. Kroz bolne razgovore, stare zamjerke i neočekivane istine, shvaćam što znači biti otac i koliko je teško ponovno osvojiti izgubljeno povjerenje.
