Moje ime je Ljiljana i nakon godina samoće, moji sinovi su se iznenada vratili kući baš kad sam odlučila prepisati stan svojoj nećakinji. Sumnje, bol i stari konflikti isplivali su na površinu, a ja sam ostala rastrgana između nade za obiteljskim pomirenjem i straha da ih zanima samo imovina. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovore i mir u vlastitom srcu.
Moje ime je Ivana i nikad nisam mislila da ću jednog dana sjediti sama u praznom stanu, gledajući kroz prozor dok kiša lupa po limenom krovu. Sve što sam gradila s Franom, mojim mužem, nestalo je u trenu – a ja sam tek tada shvatila koliko sam bila slijepa za znakove. Ova priča je o izdaji, borbi za dostojanstvo i o tome kako je lako izgubiti sve kad vjeruješ pogrešnoj osobi.
Godinama sam radila u Njemačkoj, odricala se svega da bih svojoj djeci osigurala domove i bolju budućnost. Sada, kad sam ostala sama i umorna, moja djeca me ne žele primiti ni u jedan od tih stanova. Pitam se gdje sam pogriješila i ima li smisla sve što sam žrtvovala.
Jedne večeri čula sam sina kako predlaže da me smjesti u dom i traži da mu prepišem kuću. To me slomilo, ali natjeralo da preispitam sve što sam žrtvovala za njega. Sada se pitam gdje sam pogriješila i ima li još nade za naš odnos.
