Sjedim na podu naše zajedničke kuhinje, rukom stegnuvši šalicu kave kao da će toplina u njoj izbrisati hladnoću koja mi drma pluća. Nije prošlo ni sedam sati otkako sam čula Enein glas kako rezonira od hodnika: ‘Jasmina, moramo razgovarati.’ Zrak je tada zatreperio od njenog pogleda, a moj unutarnji svijet se rasuo u izmaglicu nesigurnosti.