“Dvostruko Udana, Zauvijek Čeznutljiva: Anina Potraga za Bajkovitom Ljubavlju”
Prvi put sam srela Anu u užurbanim hodnicima našeg sveučilišta. Bila je živahna, puna snova i imala je zarazan smijeh koji bi mogao osvijetliti i najtmurniju predavaonicu. Brzo smo postale prijateljice, dijeleći priče i ambicije uz bezbroj šalica kave.
Anin prvi brak bio je vrtlog romantike koji je započeo u našoj završnoj godini. Očarao ju je Ivan, šarmantni kolega student s talentom za velike geste. Vjenčali su se ubrzo nakon diplome, na zavist našeg kruga prijatelja. No, kako je faza medenog mjeseca blijedila, Ana je počela primjećivati pukotine u njihovom odnosu. Ivan nije bio princ kakvog je zamišljala; bio je samo čovjek s manama i ograničenjima. Njihova ljubavna priča, koja je započela s toliko obećanja, završila je tihim razvodom dvije godine kasnije.
Razmišljajući o svom prvom braku, Ana je često govorila da je to bila pogreška rođena iz mladenačke naivnosti. Jurila je za snom, ne shvaćajući da prava ljubav zahtijeva više od strasti i uzbuđenja. Potrebna je strpljivost, razumijevanje i kompromis—kvalitete koje ni ona ni Ivan tada nisu posjedovali.
Njezin drugi brak bio je drugačiji. Ana je upoznala Marka na korporativnom događaju. Bio je stabilan, pouzdan i sve ono što Ivan nije bio. Njihov odnos bio je izgrađen na međusobnom poštovanju i zajedničkim ciljevima umjesto vatrene strasti. Vjenčali su se nakon godinu dana veze i neko vrijeme činilo se da je Ana pronašla svoju sreću do kraja života.
Međutim, ispod površine njihovog naizgled savršenog života, Ana je osjećala prazninu koju nije mogla otkloniti. Marko je bio dobar čovjek, ali nije bio romantični heroj o kojem je uvijek sanjala. Nije ju obasipao pažnjom niti ju činio kraljicom kakvom se željela osjećati. Njihov zajednički život bio je ugodan, ali nedostajala mu je čarolija za kojom je Ana žudjela.
U oba braka, Ana se suočila s tugom zbog nemogućnosti da ima djecu. Bila je to tiha tuga koja joj je teško ležala na srcu, dodajući njezinom osjećaju nezadovoljstva. Često se pitala bi li majčinstvo ispunilo prazninu koju je osjećala iznutra.
Kako su godine prolazile, Anina čežnja za bajkovitom ljubavlju postajala je sve jača. Provodila je sate izgubljena u knjigama i filmovima, bježeći u svjetove gdje ljubav pobjeđuje sve i gdje su sretni završeci zajamčeni. No stvarnost je bila daleko manje oprostiva.
Na kraju su se Ana i Marko udaljili jedno od drugoga. Njihov brak završio je tiho, baš kao i njezin prvi. Ana se ponovno našla sama, još uvijek tražeći nedostižnu ljubav o kojoj je uvijek sanjala.
Na kraju, Ana je shvatila da ju je potraga za bajkovitom romansom zaslijepila za ljepotu stvarne ljubavi—nesavršene, kaotične, ali iskrene. Naučila je da obožavanje i tretiranje kao kraljica nisu ključ sreće; riječ je o pronalaženju nekoga tko ju prihvaća onakvom kakva jest i stoji uz nju kroz uspone i padove života.
Anina priča dirljiv je podsjetnik da su snovi o bajkovitoj ljubavi očaravajući, ali rijetko se poklapaju sa stvarnošću. Prava ljubav nije u tome da vas tretiraju kao kraljicu; riječ je o pronalaženju nekoga tko vas čini da se osjećate kao kod kuće u njegovom srcu.