Kad je moja majka izabrala bogatstvo umjesto obitelji: Priča o izdaji i oprostu

“Ne možeš mi to napraviti, mama! Zar ti nije stalo do mene? Zar ti nije stalo do svojih unuka?” vikala sam kroz slušalicu, ali s druge strane čuo se samo hladan uzdah. “Sanja, molim te, nemoj mi stvarati probleme. Ovo je moj život. Pusti me da uživam.”

Nikada neću zaboraviti taj trenutak. Stajala sam nasred dnevnog boravka, držeći mobitel kao da će mi on dati odgovore koje tražim cijeli život. Moja majka Jagoda, žena koja je uvijek voljela luksuz i lagodan život, sada je bila izvan mog dosega. Udala se za Zorana, poznatog poduzetnika iz Rijeke, čovjeka dvadeset godina starijeg od mene, i odjednom joj više ništa drugo nije bilo važno.

Odrasla sam u Sarajevu, u malom stanu u naselju Grbavica. Otac nam je umro rano, a mama je uvijek govorila da je život težak i da se moraš snaći kako znaš. Nikada nije voljela raditi – radila je kratko u pošti, ali bi svaki put pronašla razlog zašto joj šefica ne odgovara ili zašto su kolegice zavidne. Ipak, uvijek je imala novca za novu torbu ili parfem. Sjećam se kako sam kao djevojčica gledala kroz prozor dok je ona odlazila na kavu s prijateljicama, a ja ostajala doma s knjigama i suzama.

Nisam joj zamjerala. Barem sam tako mislila. Kad sam se udala za Adnana i preselila u Zagreb, nadala sam se da će se naš odnos popraviti. Rodila sam dvoje djece – Lanu i Tarika – i željela sam da imaju baku kakvu ja nisam imala. Ali mama je uvijek bila zauzeta: “Ne mogu sad, Sanja, idem na frizuru”, “Imam dogovorenu masažu”, “Znaš da mi nije dobro kad je kiša”.

Sve se promijenilo prošle godine kad mi je javila da se udaje za Zorana. “Sanja, napokon ću živjeti kako zaslužujem! On ima vilu na moru, vozi Mercedes, putuje po svijetu… Ne mogu vjerovati da mi se ovo događa!”

Pokušala sam biti sretna zbog nje. Ali čim se udala, prestala je odgovarati na moje poruke. Djeca su joj crtala crteže za rođendan – nikad nije odgovorila. Slali smo joj slike s mora – ništa. Kad sam pokušala nazvati Zorana, javila se njegova tajnica: “Gospođa Jagoda trenutno nije dostupna.”

Adnan me tješio: “Pusti je, Sanja. Neka živi svoj život.” Ali kako pustiti majku? Kako objasniti djeci zašto ih baka više ne voli?

Jedne večeri Lana me pitala: “Mama, jesmo li nešto loše napravili? Zašto baka ne dolazi više?” Nisam znala što reći. Osjetila sam kako mi srce puca na tisuću komadića.

Mjeseci su prolazili. Na Facebooku sam vidjela slike mame i Zorana na jahti u Dubrovniku, na skijanju u Austriji, na večerama u skupim restoranima. Izgledala je mlađe nego ikad – nasmijana, dotjerana, s novom frizurom i dizajnerskom torbom.

Jednog dana skupila sam hrabrost i otišla pred njihovu vilu u Opatiji. Stajala sam pred vratima s djecom za ruku. Pozvonila sam. Otvorila nam je domaćica: “Gospođa Jagoda nije kod kuće.”

“Molim vas, recite joj da smo bili ovdje”, rekla sam tiho.

Nisam dobila odgovor ni taj dan ni ikad poslije.

Počela sam preispitivati sve što znam o ljubavi i obitelji. Je li moguće da novac može zamijeniti krv? Je li moguće da netko tko te rodio može tako lako zaboraviti tvoje postojanje?

Jedne noći sanjala sam mamu kako sjedi na obali mora i gleda zalazak sunca. Prišla sam joj i pitala: “Mama, zašto?” Okrenula se prema meni s osmijehom koji nisam prepoznala: “Sanja, život je prekratak za žrtvovanje.”

Probudio me plač mog sina. Ušla sam u njegovu sobu i zagrlila ga čvrsto kao da ga mogu zaštititi od svega lošeg na ovom svijetu.

Dani su prolazili, a ja sam naučila živjeti bez njezinih poziva i poruka. Naučila sam biti majka kakvu bih ja željela imati. Ipak, svake godine na njezin rođendan šaljem joj poruku: “Sretan rođendan, mama. Volimo te.” Nikad ne odgovori.

Ponekad sjedim sama navečer i pitam se: Jesam li ja kriva? Jesam li mogla biti bolja kćer? Ili je ona jednostavno izabrala svoj put?

Možda nikada neću dobiti odgovore koje tražim. Ali jedno znam – ljubav prema djeci ne bi smjela imati cijenu.

Što vi mislite? Može li se oprostiti ovakva izdaja? Je li moguće razumjeti nekoga tko izabere bogatstvo umjesto obitelji?