Bratova Octavia i moja noćna mora: Kako je jedan potpis pretvorio moj život u pakao obiteljskih dugova

“Jesi li siguran, Paško? Znaš da ja nemam pojma o tim papirima…” drhtavim glasom sam pitao brata dok mi je gurao olovku u ruku. Bilo je kasno navečer, sjedili smo za kuhinjskim stolom kod mene, a on je nervozno lupkao prstima po fasciklu. “Ma, samo potpiši, molim te, treba mi na par dana dok ne riješim papirologiju s leasingom. Nitko neće ni primijetiti,” uvjeravao me, a ja sam, kao i uvijek, popustio.

Nikad nisam bio tip koji voli ulaziti u tuđe probleme, ali Paško je moj stariji brat. Oduvijek sam ga gledao kao uzora, iako su naši putevi otišli u različitim smjerovima. On je bio onaj snalažljiv, uvijek s nekim planom, dok sam ja radio miran posao u gradskoj knjižnici i živio povučeno s Anom i našom malom Lanom.

Nisam ni slutio da će taj potpis biti početak moje noćne more. Tri tjedna kasnije, dok sam pokušavao uspavati Lanu, zazvonio je mobitel. “Gospodine Ivane, ovdje je odvjetnički ured Novaković. Zovemo zbog neplaćenih rata za vozilo Škoda Octavia na vaše ime…” Glas mi je presjekao dah. “Ali… to nije moj auto!” promucao sam. “Nažalost, vi ste vlasnik po ugovoru. Dug iznosi 38 tisuća kuna. Ako ne podmirite dugovanje u roku od sedam dana, slijedi ovrha.”

Te noći nisam oka sklopio. Ana je šutjela, ali osjećao sam kako me gleda s nevjericom i ljutnjom. “Zašto si to napravio? Zašto uvijek moraš biti dobričina?” pitala je tiho dok je gasila svjetlo. Nisam imao odgovor.

Sutradan sam otišao do Paška. Njegova žena Mirela otvorila mi je vrata s djetetom u naručju. “Paško nije doma, otišao je nešto rješavati… Znaš kakav je on.” Pogledala me ispod oka, kao da zna više nego što govori. Sjeo sam u dnevni boravak i čekao. Kad se Paško napokon pojavio, bio je nervozan i izbjegavao moj pogled.

“Paško, što se događa? Zovu me odvjetnici, prijete ovrhom!” viknuo sam, glas mi je pucao od bijesa i straha.

“Ma riješit ću ja to, samo mi treba još malo vremena… Znaš da Mirela ne smije znati za dugove, poludjela bi!” šapnuo je i pogledao prema kuhinji gdje se njegova žena pravila da ne sluša.

“Ali ja imam dijete! Ako mi sjednu na račun, što ću? Kako ću platiti stanarinu?”

Paško je šutio. Prvi put sam vidio strah u njegovim očima.

Dani su prolazili, a pozivi su postajali sve češći i prijetnje ozbiljnije. Ana je bila na rubu živaca. “Ne mogu vjerovati da si nas ovako uvalio! Zar ti tvoj brat vrijedi više od nas?” vrištala je jedne večeri dok je Lana plakala u drugoj sobi.

Pokušavao sam razgovarati s Paškom svaki dan, ali uvijek bi imao neki izgovor: “Sutra ću ti donijeti novac”, “Dogovorio sam s prijateljem da posudi”, “Mirela ne smije saznati”… Počeo sam ga mrziti zbog tih laži, ali još više sam mrzio sebe što sam mu vjerovao.

Jednog jutra stiglo je pismo iz banke – blokiran mi je račun. Ana je plakala dok sam pokušavao smiriti Lanu koja nije razumjela zašto tata više ne kupuje sladoled. Tog dana otišao sam kod roditelja. Majka me dočekala zabrinuto: “Što se dogodilo, sine? Izgledaš kao da nisi spavao mjesecima.” Otac je sjedio za stolom i šutio.

Ispričao sam im sve – od potpisa do blokade računa. Majka je plakala, otac je samo odmahnuo glavom: “Uvijek si bio previše dobar za ovaj svijet. Paško će te uništiti svojim glupostima!”

Navečer me nazvao Paško: “Ivane, molim te, daj mi još tjedan dana! Sve ću srediti!”

“Ne mogu više! Uništio si mi život! Neću ti više lagati ni pokrivati te!” viknuo sam i spustio slušalicu.

Sljedećih dana obitelj se podijelila – majka je branila Paška: “On ima troje djece, teško mu je…”, otac me podržavao: “Dosta više žrtvovanja!”, a Ana mi je prijetila razvodom ako ne riješim situaciju.

Na kraju sam morao prodati stari auto i posuditi novac od prijatelja da platim dug. Paško nije vratio ni lipu. Mirela mi više ne govori, majka me izbjegava jer misli da sam izdao brata, a Ana mi još uvijek zamjera što sam nas doveo na rub propasti.

Danas sjedim u praznoj kuhinji i gledam u prazne police gdje su nekad stajale Lanine igračke koje smo morali prodati da preživimo taj mjesec. Pitam se – gdje završava obiteljska ljubav i počinje iskorištavanje? Jesam li ja kriv što sam vjerovao bratu ili on što me iskoristio?

Možda vi znate odgovor: biste li vi riskirali sve zbog obitelji ili biste na vrijeme rekli – dosta?