Kad se sklad pretvorio u razdor: Moj sin, nova supruga i borba za obitelj
“Opet si ga pustio da sjedi za mojim računalom! Rekla sam ti već sto puta, Damire!” Ivana je vikala iz dnevnog boravka, a ja sam stajao u hodniku, držeći Filipa za ruku. Imao je samo devet godina, ali u tom trenutku izgledao je kao da nosi teret cijelog svijeta na svojim ramenima.
“Ali mama, samo sam htio igrati igricu s Lanom…” prošaptao je Filip, gledajući u pod. Lana, Ivanina kći iz prvog braka, stajala je iza vrata svoje sobe i šutke promatrala scenu.
“Damire, dogovorili smo se! Pravila moraju vrijediti za sve!” Ivana je nastavila, a ja sam osjetio kako mi se srce steže. Znao sam da nije lako spojiti dvije obitelji, ali nisam očekivao da će svaki dan biti borba.
Kad sam upoznao Ivanu, činilo se kao da nam je sudbina namijenila novi početak. Oboje smo iza sebe imali neuspjele brakove, oboje smo imali djecu. Prvi put kad su se Filip i Lana upoznali, sve je izgledalo obećavajuće – smijali su se, igrali skrivača po stanu, čak su zajedno crtali po zidovima (na Ivanino zgražanje). Ivana mi je tada šapnula: “Bit ćemo prava obitelj.”
Ali kako su tjedni prolazili, sitnice su postajale prepreke. Filip je bio živahan dječak, često nespretan, a Lana povučena i osjetljiva. Ivana je imala stroga pravila – nije bilo dopušteno jesti u dnevnom boravku, računalo se koristilo samo sat vremena dnevno, a igračke su morale biti pospremljene prije večere. U mojoj staroj kući pravila su bila fleksibilnija; s Filipom sam često večerao pizzu na podu dok smo gledali crtiće.
Jedne večeri, dok sam prao suđe, čuo sam šapat iz dječje sobe. “Zašto me tvoja mama ne voli?” pitao je Filip tiho Lanu. “Ne znam… možda zato što nisi njezin,” odgovorila je Lana iskreno, a meni su suze navrle na oči.
Pokušavao sam razgovarati s Ivanom. “Znaš da Filipu treba vremena. On još uvijek pati zbog razvoda.”
Ivana je uzdahnula. “I meni treba vremena. Sve ovo… nije lako. Lana se boji da ćeš ti više voljeti Filipa nego nju.”
“Ali ja nisam tvoj bivši muž! Ja želim da svi budemo zajedno.”
“Ponekad mi se čini da si još uvijek više otac nego muž,” rekla je tiho.
Nisam znao što reći. Osjećao sam se kao da gubim tlo pod nogama.
S vremenom su se nesuglasice gomilale. Filip je slučajno razbio Ivaninu omiljenu šalicu – uslijedila je svađa koja je trajala satima. Lana se povukla u sebe i počela izbjegavati Filipa. Ja sam sve češće ostajao bez riječi između dvije vatre.
Moja majka, koja živi u Sarajevu, često me zvala: “Sine, ne zaboravi na Filipa. Djeca osjećaju kad ih netko ne voli.”
Jednog dana Filip mi je rekao: “Tata, mogu li opet živjeti s mamom? Ovdje me nitko ne želi.” Te riječi su me pogodile kao nož. Znao sam da njegova majka ima novi život u Mostaru i da bi joj bilo teško primiti ga natrag.
Pokušao sam razgovarati s Ivanom još jednom.
“Ivana, molim te… Filip je dijete. Ne možeš ga stalno kriviti za sve.”
“Damire, ja pokušavam! Ali on stalno krši pravila, Lana zbog njega plače… Ne mogu više!”
Te noći nisam mogao spavati. Gledao sam Filipa kako spava s plišanim medvjedićem kojeg mu je poklonila baka iz Bosne. Sjetio sam se svog djetinjstva – rata, selidbi, osjećaja da nikad nigdje ne pripadam.
Sljedeći dan odlučio sam povesti Filipa na Sljeme. Dok smo hodali šumom, pitao me: “Tata, jesi li ti sretan?”
Nisam znao što odgovoriti.
“Znaš,” rekao je nakon pauze, “volio bih da smo svi kao prava obitelj.”
Nakon tog izleta odlučio sam potražiti pomoć – otišli smo kod obiteljskog terapeuta. Ivana nije bila oduševljena idejom, ali pristala je zbog mene. Na terapiji smo prvi put svi rekli što nas muči. Lana je priznala da se boji izgubiti mene kao očinsku figuru; Ivana je rekla da se osjeća kao strankinja u vlastitoj kući; Filip je rekao da samo želi biti voljen.
Nije bilo lako. Trebali su mjeseci razgovora i puno suza dok nismo počeli graditi povjerenje ispočetka. Neki dani su još uvijek teški – ali sada barem znamo da nismo sami.
Ponekad se pitam: Je li moguće spojiti dvije slomljene obitelji u jednu cijelu? Jesam li pogriješio što sam vjerovao u novu sreću? Možda vi imate odgovor koji ja još uvijek tražim.