Suze Majke: Neočekivana Istina o Sinovoj Svadbi
“Ne mogu vjerovati da mi je to učinio,” rekla sam naglas, dok su mi suze klizile niz lice. Sjedila sam na kauču, stisnuvši jastuk kao da će mi on dati odgovore koje nisam mogla dobiti od vlastitog sina. Susjeda Marija, uvijek puna tračeva, došla je jutros na kavu i između dva gutljaja spomenula kako je čula da se moj sin Ivan ženi. Nisam mogla vjerovati svojim ušima. Kako je moguće da nisam znala za to? Kako je moguće da mi moj vlastiti sin nije rekao?
Telefon sam držala u ruci, prsti su mi drhtali dok sam birala broj. “Halo, Ana?” rekla sam kad se javila buduća snaha. “Možemo li razgovarati?”
“Naravno, gospođo Jurić,” odgovorila je Ana, zvučeći iznenađeno. “Je li sve u redu?”
“Ne, nije sve u redu,” rekla sam, pokušavajući zadržati glas mirnim. “Saznala sam da se Ivan ženi. Od susjede.”
S druge strane linije zavladala je tišina. “Oh,” rekla je napokon Ana. “Nisam znala da niste znali. Ivan je rekao da će vam reći.”
“Pa nije,” odgovorila sam oštro. “I sada sjedim ovdje, osjećajući se kao da me vlastiti sin izdao.”
Ana je uzdahnula. “Žao mi je, stvarno mi je žao. Nije bilo namjerno, sigurna sam da Ivan nije htio da saznate na ovaj način.”
“Želim razgovarati s njim,” rekla sam odlučno.
“Naravno,” rekla je Ana brzo. “Reći ću mu da vas nazove čim dođe kući.”
Prekinula sam vezu i ostala sjediti u tišini, osjećajući se prazno i izgubljeno. Kako je moguće da se sve ovo događa? Gdje sam pogriješila kao majka da me moj sin ne smatra dovoljno važnom da mi kaže za tako veliki događaj u svom životu?
Prošlo je nekoliko sati prije nego što me Ivan nazvao. “Mama,” rekao je tiho kad sam se javila.
“Ivan,” odgovorila sam, pokušavajući zadržati suze koje su mi opet prijetile.
“Žao mi je,” rekao je odmah. “Nisam htio da saznaš na taj način. Planirao sam ti reći, ali…”
“Ali što?” upitala sam ga, osjećajući kako mi srce ubrzano kuca.
“Ali bojao sam se tvoje reakcije,” priznao je Ivan.
“Moje reakcije?” ponovila sam nevjerujući. “Zašto bi se bojao moje reakcije?”
“Zato što znam koliko ti znači obitelj i bojao sam se da ćeš misliti da te isključujem,” rekao je Ivan.
“Pa upravo to si učinio,” rekla sam kroz suze.
Ivan je uzdahnuo s druge strane linije. “Znam, mama, i stvarno mi je žao. Volim te i želim da budeš dio našeg života, dio našeg vjenčanja.”
Osjetila sam kako mi srce omekšava na njegove riječi. “Želim biti tamo za tebe, Ivane,” rekla sam tiho.
“I bit ćeš,” rekao je odlučno. “Ana i ja želimo tebe tamo više od svega.”
Nakon što smo prekinuli vezu, ostala sam sjediti u tišini, razmišljajući o svemu što se dogodilo. Možda nisam bila savršena majka, ali uvijek sam voljela svog sina više od svega na svijetu. Možda je vrijeme da naučim opraštati i prihvatiti promjene koje dolaze s novim članovima obitelji.
Pitanje koje me sada muči jest: mogu li ja, kao majka, naučiti pustiti prošlost i prihvatiti budućnost koju moj sin gradi? Možda će mi vrijeme pokazati odgovor.