Moj muž mi je poslao račun za naš brak: Priča o izgubljenom povjerenju
“Znaš li ti koliko sam ja sve ovo platio?” Dario je stajao nasred dnevnog boravka, držeći u ruci uredno složen papir. Njegov glas bio je hladan, gotovo stran. Pogledala sam ga zbunjeno, misleći da se šali, ali na njegovom licu nije bilo ni traga osmijehu. “Ovo je popis svih troškova koje sam ja pokrio u zadnjih pet godina. Mislim da je pošteno da mi vratiš svoj dio.”
U tom trenutku, kao da mi je netko izbio zrak iz pluća. Srce mi je lupalo, a ruke su mi se tresle dok sam uzimala papir. Na njemu su bili popisani računi za režije, hranu, izlete, čak i pokloni za moju rodbinu. Svaka kuna, svaka marka, svaki euro bio je zabilježen. “Dario, što je ovo? Šališ se?” prošaptala sam, ali on je samo slegnuo ramenima.
“Nisam više siguran da je ovo između nas pošteno. Sve sam ja vukao. Ti si radila pola radnog vremena, a ja sam sve pokrivao. Sad kad si našla posao u banci, mislim da je vrijeme da se izravnamo.”
Sjećam se da sam sjela na kauč, osjećajući se kao da sam pala u rupu bez dna. Naša kćerka Lana je spavala u svojoj sobi, a ja sam pokušavala shvatiti kako smo došli do ovoga. Zar smo stvarno postali ljudi koji vode evidenciju o svakoj potrošenoj kuni? Zar je ljubav nestala toliko tiho da to nisam ni primijetila?
Sutradan sam otišla kod svoje sestre Mirele. Sjela sam za njezin kuhinjski stol, a ona je kuhala kavu. “Mirela, Dario mi je doslovno poslao račun za naš brak. Što da radim?”
Mirela me pogledala s nevjericom. “Jesi li ti sigurna da nije neka šala? Možda je pod stresom? Znaš kakva je situacija na poslu, stalno ga režu.”
“Nije šala. Sve je izračunao. Čak i poklone za tvoju djecu.”
Mirela je uzdahnula. “Znaš, mama je uvijek govorila da novac može uništiti i najjaču ljubav. Ali nisam mislila da će se to dogoditi tebi.”
Te večeri sam pokušala razgovarati s Dariom. “Dario, zar stvarno misliš da je ovo rješenje? Zar smo postali stranci koji si šalju račune?”
On je šutio, gledao kroz prozor. “Ne znam više, Ivana. Umoran sam. Sve je na meni. Ti si uvijek imala izgovore – Lana je mala, nemaš vremena, tvoja mama je bolesna… A ja sam sve pokrivao. Sad kad imaš svoju plaću, mislim da je pošteno da podijelimo.”
“Ali, Dario, brak nije računica. Nismo partneri u firmi, nego u životu. Zar ti stvarno misliš da sam ja manje dala? Zar ne vidiš koliko sam se trudila oko Lanu, tvoje roditelje, kuće?”
Dario je slegnuo ramenima. “Možda sam ja kriv što sam sve preuzeo. Ali sad više ne mogu.”
Nekoliko dana sam hodala kao sjena. Na poslu sam bila odsutna, kolegica Amra me pitala što nije u redu. Nisam znala odakle da počnem. “Muž mi je poslao račun za naš brak,” rekla sam napola u šali, ali su mi oči bile pune suza.
Amra je uzdahnula. “Znaš, kod nas u Sarajevu, moj brat je imao sličnu situaciju. Njegova žena je sve zapisivala, pa su se na kraju razveli. Novac je otrov, Ivana. Ako ga pustiš među vas, sve propada.”
Te riječi su mi odzvanjale u glavi dok sam navečer gledala Lanu kako spava. Pitala sam se gdje sam pogriješila. Jesam li trebala više raditi? Jesam li trebala više cijeniti Darija? Ili je on trebao više cijeniti mene?
Jedne noći, Lana je došla k meni u krevet. “Mama, zašto si tužna? Tata viče na tebe?”
Zagrlila sam je i suze su mi potekle niz lice. “Nije ništa, dušo. Samo mama i tata moraju malo razgovarati.”
Ali razgovora više nije bilo. Dario je postao hladan, distanciran. Počeo je kasno dolaziti kući, a ja sam sve više vremena provodila s Lanom ili kod Mirele. Jednog dana, dok sam slagala rublje, pronašla sam još jedan papir – ovaj put s izračunom koliko bi me koštao razvod.
To je bio trenutak kad sam shvatila da je naš brak gotov. Nije više bilo povjerenja, nije bilo ljubavi. Samo brojke, računi i tišina.
Prijateljica Sanja mi je rekla: “Ivana, nisi ti kriva. Neki ljudi ne znaju voljeti bez da sve izračunaju. Ali ti znaš što vrijediš. Ne daj da te brojevi definiraju.”
Danas, godinu dana kasnije, živim s Lanom u malom stanu u Novom Zagrebu. Radim puno radno vrijeme, sama plaćam račune i svaki dan se pitam gdje je nestala ona djevojka koja je vjerovala u ljubav bez uvjeta. Dario viđa Lanu vikendom, a ja sam naučila da povjerenje, jednom izgubljeno, teško možeš vratiti.
Ponekad se pitam – je li moguće ponovno vjerovati nekome nakon što ti pošalje račun za ljubav? Može li se ljubav mjeriti novcem ili je to samo izgovor za nešto što je odavno nestalo? Što vi mislite – gdje je granica između poštenja i hladne računice u braku?