Mirisi Kajanja: Kad Osvježivač Zraka Promijeni Sve

“Opet smrdi! Jel’ ti stvarno ne znaš što je četka?” viknuo je moj brat Ivan iz kupaonice, a ja sam, sjedeći u dnevnom boravku, osjetila kako mi obrazi gore od srama i ljutnje. Mama je samo prevrnula očima, a tata je, kao i obično, zakopao nos u novine, praveći se da ne čuje ništa. Bilo je to jedno od onih jutara kad se čini da će i najmanja sitnica izazvati eksploziju.

Nisam više mogla podnijeti taj smrad. Kupaonica nam je bila mala, prozor se jedva otvarao, a ventilacija je radila samo kad bi tata, nakon što bi mu mama tri puta rekla, zamijenio filter. Osvježivači zraka iz trgovine samo su prikrivali problem, a meni je bilo dosta. Tog popodneva, dok su svi bili vani, odlučila sam uzeti stvar u svoje ruke. Na internetu sam pronašla recept: limun, soda bikarbona, malo eteričnog ulja. Pomislila sam – što može poći po zlu?

Dok sam miješala sastojke, osjetila sam neki čudan ponos. Napravila sam malu staklenku, ukrasila je vrpcom i stavila na policu iznad WC školjke. Miris limuna odmah se proširio prostorijom. Bila sam zadovoljna, gotovo sretna. Kad su se svi vratili kući, čekala sam reakcije. Prva je ušla sestra Lana. “Što je ovo? Miriše kao da si prolila deterdžent!” frknula je, ali sam znala da joj se zapravo sviđa. Ivan je samo sumnjičavo pogledao staklenku i rekao: “Ako ovo eksplodira, ti si kriva.”

Navečer, dok smo večerali, tata je prvi put nakon dugo vremena pohvalio nešto što sam napravila. “Ovaj put si stvarno nešto korisno napravila, Ana,” rekao je, a meni je srce zaigralo. Mama je šutjela, ali sam vidjela da joj je drago. No, idućeg jutra, sve se promijenilo.

Probudio me vrisak. Lana je stajala pred kupaonicom, držeći se za nos. “Ana, što si stavila unutra? Sve mi je lice izgorjelo!” Skočila sam iz kreveta, srce mi je lupalo. U kupaonici je miris bio jači nego ikad, ali na podu je bila prolivena staklenka, a limunova kora zalijepljena za pločice. Ivan je dojurio, počeo se smijati: “Rekao sam ti da će eksplodirati!”

Mama je bila bijesna. “Zašto uvijek moraš eksperimentirati? Zar nije dovoljno što imamo problema s vlagom, sad još i ovo!” Tata je pokušao smiriti situaciju, ali nije išlo. Svi su vikali, a ja sam osjećala kako mi suze naviru na oči. “Samo sam htjela da nam kupaonica miriše bolje,” promucala sam, ali nitko nije slušao.

Sljedećih dana, napetost je bila opipljiva. Lana me ignorirala, Ivan me zadirkivao, a mama je stalno ponavljala kako sam neodgovorna. Tata je jedini pokušavao biti na mojoj strani, ali ni on nije mogao puno učiniti. Počela sam se povlačiti u sebe, izbjegavala sam zajedničke obroke, a kupaonicu sam koristila samo kad sam morala.

Jedne večeri, dok sam sjedila sama u sobi, čula sam kako mama i tata razgovaraju u kuhinji. “Možda smo bili prestrogi prema Ani,” rekla je mama tiho. “Samo je htjela pomoći.” Tata je uzdahnuo: “Svi smo napeti, Marija. Ova situacija s Ivanovim poslom, tvoja mama u bolnici, sve nas to pritišće.” Osjetila sam kako mi suze klize niz lice. Nisam znala da su toliko zabrinuti. Možda sam stvarno pogriješila, ali nisam htjela da se svi osjećaju loše zbog mene.

Sutradan sam skupila hrabrost i otišla do Lane. “Oprosti,” rekla sam tiho. “Nisam htjela da ti naštetim. Samo sam željela da nam bude ljepše.” Lana me pogledala, ovaj put bez ljutnje. “Znam, Ana. Malo sam pretjerala. I mene sve ovo živcira. Mama stalno viče, Ivan je nemoguć, a tata šuti. Nije do tebe.” Zagrlile smo se, prvi put nakon dugo vremena.

Ivan je, naravno, morao imati zadnju riječ. “Sljedeći put kad praviš kemiju, zovi mene. Da barem mogu snimiti eksploziju.” Svi smo se nasmijali, a napetost je polako nestajala. Mama je, kad je vidjela da smo opet u dobrim odnosima, donijela kolač i rekla: “Možda bismo svi trebali više razgovarati, a manje vikati.” Tata je samo kimnuo i dodao: “I možda da Ana više ne pravi osvježivače zraka.”

Danas, kad se sjetim svega, pitam se je li vrijedilo riskirati mir zbog malo limuna i sode bikarbone. Možda je, jer smo napokon progovorili o stvarima koje nas stvarno muče. A vi, što biste vi napravili na mom mjestu? Biste li riskirali mir radi promjene ili biste pustili da sve ostane po starom?