Ljubav na udaru: Kad su rekli da nije dovoljno lijepa za mene

“Dario, jesi li stvarno siguran da je ona prava za tebe?” – pitao me Mario dok smo sjedili na terasi kafića u centru Zagreba. Pogledao sam ga u oči, osjećajući kako mi srce lupa brže nego inače. “Mario, ne mogu vjerovati da to pitaš. Ivana je žena mog života.” On je slegnuo ramenima, pogledao u mobitel i pokazao mi ekran. Na društvenim mrežama, pod našom zajedničkom fotografijom s vjenčanja, nizali su se komentari: “Mogao si bolje, Dario”, “Zašto ona?”, “Nije ti ni do koljena.”

Nisam mogao vjerovati. Ivana i ja smo zajedno već sedam godina. Upoznali smo se na fakultetu u Sarajevu, gdje sam studirao ekonomiju, a ona psihologiju. Bila je tiha, povučena, uvijek s knjigom u ruci. Nije nosila šminku, nije pratila modne trendove, ali imala je osmijeh koji me razoružao. Sjećam se prvog spoja: sjedili smo na klupi kod Vječne vatre, a ona mi je pričala o svom djetinjstvu u Travniku, o tome kako je sanjala da postane učiteljica. Nikada nisam upoznao osobu s toliko topline i iskrenosti.

Ali sada, nakon što smo objavili slike s vjenčanja, ljudi su odlučili da nije dovoljno lijepa za mene. “Dario, ne obaziri se na to,” govorila mi je mama dok smo sjedili za stolom u stanu na Trešnjevci. “Ljudi su zli. Važno je što vi osjećate jedno prema drugome.” Ali nije bilo lako ignorirati komentare. Svaki put kad bih otvorio Facebook ili Instagram, dočekale bi me poruke nepoznatih ljudi: “Šteta što si tako zgodan, a ona…” ili “Dario, mogao si birati koga god želiš!”

Jedne večeri, dok smo Ivana i ja gledali film, primijetio sam da joj suze klize niz lice. “Ivana, što je bilo?” pitao sam tiho. “Znam što pišu o meni,” šapnula je. “Znam da misle da nisam dovoljno dobra za tebe.” Zagrlio sam je najjače što sam mogao. “Ivana, ti si moj svijet. Ne zanima me što drugi misle. Znaš li koliko te volim?”

Ali riječi bole. Počela se povlačiti u sebe. Prestala je objavljivati slike, izbjegavala je zajednička druženja s prijateljima. Njena sestra Lejla pokušavala ju je oraspoložiti: “Ma pusti budale! Ti si uvijek bila posebna!” Ali Ivana se samo tužno nasmiješila.

Jednog dana, dok sam bio na poslu u banci, stigla mi je poruka od nepoznatog profila: “Dario, nisi li zaslužio više?” Bio sam bijesan. Nisam mogao više šutjeti. Objavio sam javni status:

“Za sve vas koji mislite da imate pravo suditi moju ženu po izgledu – pogledajte sebe u ogledalo i zapitajte se kakvi ste ljudi. Ivana je najdivnija osoba koju sam ikada upoznao. Nije važno kako izgleda izvana – važno je kakva je iznutra. Ona me voli kad sam slab, kad griješim, kad sam umoran od života. Ona me podiže kad padnem i daje smisao svakom mom danu. Ako vam to nije dovoljno lijepo – onda vi ne znate što znači ljubav.”

Status se proširio brže nego što sam očekivao. Ljudi su dijelili moju objavu, neki su me podržali: “Bravo Dario!”, “Tako treba!”, ali bilo je i onih koji su nastavili s uvredama. Ivana je pročitala moj status i prvi put nakon dugo vremena zagrlila me s osmijehom: “Hvala ti što si stao uz mene.” Tada sam shvatio koliko je važno biti glas onih koje drugi pokušavaju utišati.

Ali problemi nisu nestali preko noći. Moj otac, tradicionalan čovjek iz Mostara, nije bio oduševljen mojim javnim istupom: “Sine, zašto se izlažeš? Što će ljudi reći?” Pogledao sam ga ravno u oči: “Tata, nije me briga što će reći selo ili grad. Briga me samo za Ivaninu sreću.” On je samo odmahnuo glavom.

S vremenom su se stvari počele smirivati. Ivana je polako vraćala svoje samopouzdanje. Počela je raditi u školi kao psihologinja i pomagati djeci koja su bila žrtve vršnjačkog nasilja. Jednog dana mi je rekla: “Možda sve ovo ima smisla – sada bolje razumijem kroz što prolaze djeca koja su drugačija.” Bio sam ponosan na nju više nego ikada.

Naša ljubav nije savršena – svađamo se oko sitnica, ponekad ne razumijemo jedno drugo, ali svaki put kad pogledam Ivanu znam da sam izabrao ispravno. Ljubav nije natjecanje u ljepoti ili popularnosti – ljubav je izbor koji svakodnevno potvrđuješ djelima.

Ponekad se pitam: Što bi bilo da sam poslušao one glasove koji su govorili da zaslužujem više? Bih li bio sretniji? Ili bih izgubio ono najvrijednije što imam?

A vi? Biste li imali hrabrosti stati uz osobu koju volite kad cijeli svijet govori protiv vas?