„Da nije mene, crkla bi od gladi!” – Godinu dana kasnije vodila sam njegovu firmu. Priča Lejle iz Sarajeva

„Da nije mene, crkla bi od gladi!” – riječi su koje su mi odzvanjale u glavi dok sam stajala na kiši ispred naše zgrade u Sarajevu, držeći dvije torbe i gledajući kako Adnan zatvara vrata za sobom. Njegov pogled bio je hladan, a iza njega se nazirala silueta one žene zbog koje je sve ovo počelo. „Lejla, shvati, ti si uvijek bila slaba. Ja sam te hranio, ja sam te oblačio. Bez mene si niko i ništa.”

Nisam znala gdje ću. Mama mi je umrla prije dvije godine, otac je bio u Mostaru, a s bratom sam se posvađala oko nasljedstva. U džepu sam imala samo 50 maraka i staru Nokiu. Kiša je lila, a ja sam osjećala kako mi se tlo pod nogama raspada. U tom trenutku, nisam plakala. Samo sam stajala, ukočena, i ponavljala u sebi: „Nećeš me slomiti, Adnane. Nećeš.”

Prva noć bila je najgora. Spavala sam kod prijateljice Mirele na kauču, dok je ona tiho plakala u kuhinji jer je muž opet kasnio s posla. „Lejla, znaš da možeš ostati koliko treba”, šaptala mi je, ali sam osjećala da joj smetam. Sutradan sam otišla do Zavoda za zapošljavanje. Redovi su bili dugi, ljudi nervozni, svi su tražili spas. „Imate li iskustva u administraciji?” pitala me službenica. „Radila sam u Adnanovoj firmi, vodila sam papire, fakture, sve što treba.” Pogledala me sumnjičavo: „A zašto ste otišli?” Nisam imala snage reći istinu, pa sam slagala: „Zatvorila se firma.”

Dani su prolazili, a ja sam slala molbe, išla na razgovore, čistila stubišta za sitniš. Adnan mi nije slao alimentaciju, a kad sam ga nazvala, samo je rekao: „Snađi se, nisi više moja briga.” Jedne večeri, dok sam sjedila u Mirelinom stanu, stigla mi je poruka od Adnanove sestre, Amre: „Lejla, Adnan je u problemima. Firma mu propada, radnici prijete štrajkom. Možda bi mu mogla pomoći?”

Srce mi je preskočilo. Pomislila sam: „Zašto bih mu pomogla? Nakon svega?” Ali onda sam se sjetila svih ljudi koji su radili za nas, ljudi kojima je ta firma bila jedini izvor prihoda. Nazvala sam Amru i dogovorile smo sastanak. Sutradan sam ušla u ured u kojem sam provela deset godina života. Sve je bilo u neredu, papiri razbacani, telefoni su zvonili, a Adnan je sjedio za stolom, blijed i iscrpljen. „Lejla, molim te, pomozi mi. Ne znam više šta da radim. Ako ovo propadne, svi ćemo ostati bez ičega.”

Gledala sam ga i osjećala mješavinu bijesa i sažaljenja. „Zašto bih ti pomogla? Rekao si da sam niko i ništa.” Pogledao me s očajem: „Bio sam glup. Molim te, Lejla.”

Dogovorili smo da ću raditi mjesec dana, bez plate, samo da pokušam spasiti što se spasiti može. Prva stvar koju sam napravila bila je razgovor s radnicima. „Znam da ste ljuti, ali ako sada odustanemo, svi gubimo. Dajte mi mjesec dana, pokušat ću srediti stvari.” Stariji vozač, Hasan, klimnuo je glavom: „Lejla, ti si uvijek bila poštena. Ako ti vodiš, ja ostajem.”

Radila sam dan i noć. Sređivala sam račune, zvala stare klijente, molila za odgodu plaćanja. Jedne večeri, dok sam slagala fakture, ušao je Adnan. „Ne znam kako ti to uspijevaš, Lejla. Ja sam mislio da je sve gotovo.” Pogledala sam ga ravno u oči: „Zato što sam ja jača nego što misliš. I zato što mi je stalo do ovih ljudi, više nego do tebe.”

Mjesec dana kasnije, firma je stala na noge. Klijenti su se vratili, radnici su dobili plaće, a ja sam prvi put nakon dugo vremena osjetila ponos. Adnan je došao s buketom cvijeća. „Lejla, možda bismo mogli pokušati ispočetka?” Naslonila sam se na stol i nasmijala: „Adnane, ti si svoju šansu prokockao. Sada je red na mene.”

Otišla sam iz firme, ali sam ubrzo dobila ponudu od jednog velikog prijevoznika iz Tuzle. Pristala sam i za godinu dana postala direktorica. Kad sam prvi put sjela za svoj novi stol, sjetila sam se onih riječi: „Da nije mene, crkla bi od gladi!” Naslonila sam se, pogledala kroz prozor i pomislila: „Možda sam morala pasti da bih naučila letjeti. Koliko nas još vjeruje da ne možemo bez nekoga, a zapravo smo jače nego što mislimo?”

Što vi mislite – je li bolje oprostiti ili krenuti dalje? Koliko puta ste vi morali izgraditi sebe iz pepela?