Ako još jednom uvrijediš moju ženu, nisi više dobrodošla u naš dom
“Ako još jednom uvrijediš moju ženu, nisi više dobrodošla u naš dom!” vikao sam, glas mi je drhtao, a srce mi je tuklo kao da će iskočiti iz grudi. Nikada nisam mislio da ću ovako vikati na vlastitu majku, ali tog trenutka nisam mogao više šutjeti. Stajao sam između dvije žene koje najviše volim na svijetu, a obje su me gledale kao stranca.
Sve je počelo prije godinu dana, kad je mama, Marija, predložila da se preseli kod nas. “Dario, znaš da mi je teško sama u onom stanu. A vi imate mjesta, i mala bi imala baku uz sebe,” rekla je, gledajući me onim pogledom koji ne trpi odbijanje. Moja supruga, Ivana, nije ništa rekla, ali sam znao da joj nije svejedno. Ipak, pristali smo. Uvjeravao sam sebe da će sve biti u redu, da će se naviknuti jedna na drugu. Nisam mogao biti više u krivu.
Prvih mjesec dana bilo je podnošljivo. Mama je kuhala, pomagala oko naše kćeri Lare, a Ivana je pokušavala biti ljubazna. Ali ubrzo su počele sitne prepirke. “Ivana, zar ti nije palo na pamet da se juha ne kuha tako?” čuo bih mamu kako prigovara iz kuhinje. Ivana bi šutjela, ali kasnije bi mi u spavaćoj sobi tiho rekla: “Tvoja mama me stalno kritizira. Osjećam se kao gost u vlastitoj kući.”
Pokušavao sam smiriti situaciju. “Mama je takva, znaš da ne misli loše,” govorio bih, ali Ivana bi samo odmahnula glavom. “Dario, nije stvar u tome što ona misli, nego kako se ponaša. Ne mogu više ovako.”
Jedne večeri, dok sam sjedio s Larom i slagali smo puzzle, začuo sam povišene tonove iz kuhinje. “Ivana, zar ne vidiš da dijete nije dobro obučeno? Prehladit će se!” vikala je mama. Ivana je pokušala objasniti: “Marija, Lara ima toplu majicu, nije joj hladno.” Ali mama nije popuštala. “Ti si majka, ali nemaš pojma! U moje vrijeme…”
Tada sam ustao, ostavio Laru i ušao u kuhinju. “Dosta!” viknuo sam. “Mama, prestani. Ivana zna što radi.”
Mama me pogledala kao da sam je izdao. “Tako razgovaraš sa mnom? Zbog nje?”
Te noći Ivana je plakala. “Dario, ne mogu više. Ili ona, ili ja.”
Nisam spavao cijelu noć. Sjećanja su mi navirala – kako me mama sama odgojila nakon što je tata poginuo na gradilištu, kako je radila dva posla da bih mogao studirati. Ali sada sam imao svoju obitelj. Jesam li izdajica ako stanem uz ženu?
Sljedećih dana napetost je rasla. Mama je sve češće prigovarala, Ivana je šutjela, Lara je postala nervozna. Jednog popodneva, dok sam radio od kuće, čuo sam kako mama govori Ivani: “Ti si kriva što je moj sin sve udaljeniji. Prije si bio sretan, a sad si samo nervozan.”
Tada sam eksplodirao. “Ako još jednom uvrijediš moju ženu, nisi više dobrodošla u naš dom!”
Nastao je muk. Mama je zaplakala i otišla u svoju sobu. Ivana je stajala, blijeda, suznih očiju. Lara je došla do mene i tiho pitala: “Tata, zašto baka plače?”
Te večeri sam sjedio sam u dnevnoj sobi. Mama je spakirala nekoliko stvari i rekla: “Odlazim. Ne želim biti teret. Samo sam htjela pomoći.”
Nisam znao što reći. Ivana je došla do mene, zagrlila me i šapnula: “Hvala ti što si stao uz mene. Znam da ti je teško.”
Sljedećih dana osjećao sam se kao da sam izgubio dio sebe. Mama mi nije odgovarala na pozive. Ivana je pokušavala vratiti mir u kuću, ali osjećao sam prazninu. Lara je crtala crteže na kojima smo svi zajedno, ali uvijek je nedostajala baka.
Jednog dana, otišao sam do mame. Otvorila mi je vrata, oči su joj bile crvene. “Dario, nisam htjela da biraš. Samo sam htjela biti dio vašeg života.”
“Znam, mama. Ali moraš poštovati moju ženu. Ona je sada moja obitelj.”
Dugo smo razgovarali. Mama je plakala, ja sam plakao. Dogovorili smo se da će dolaziti u posjet, ali da više nećemo živjeti zajedno.
Vratio sam se kući, osjećajući se kao da sam preživio rat. Ivana me dočekala s osmijehom, ali u očima joj je bila tuga. “Znam da ti je teško. Ali hvala ti.”
Danas, mjesecima kasnije, još uvijek osjećam posljedice te odluke. Mama i dalje dolazi, ali odnosi su zategnuti. Ivana i ja smo bliži nego ikad, ali ponekad se pitam jesam li mogao drugačije. Je li moguće uskladiti ljubav prema roditeljima i prema partneru? Ili uvijek netko mora biti povrijeđen?
Što biste vi učinili na mom mjestu? Je li moguće imati mir u kući kad su dvije žene koje volite u ratu?