Nakon što sam doživjela moždani udar, moj sin Dario, koji živi daleko sa svojom porodicom, mora odlučiti hoće li ostaviti svoj život i posao kako bi mi bio podrška. Kroz ovu priču otkrivam koliko su roditeljske odluke i ljubav oblikovale naš odnos, ali i koliko je teško tražiti pomoć od vlastitog djeteta. Suočavamo se s prošlim nesuglasicama, neizgovorenim riječima i pitanjem: koliko daleko idemo za porodicu?
Moja svakodnevica se promijenila onog dana kad sam mamu dovela u svoj stan u Sarajevu. Između osjećaja dužnosti i vlastite iscrpljenosti, borim se s krivnjom, nerazumijevanjem porodice i vlastitim granicama. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i pokušaj da pronađem smisao u svemu što proživljavam.
Moje ime je Dario i radim kao medicinski tehničar na odjelu za neurološku rehabilitaciju u Zagrebu. Nakon što sam preživio moždani udar, nitko iz moje porodice nije došao po mene kad su me otpustili iz bolnice. Ovo je priča o izgubljenoj ljubavi, porodičnim sukobima i mojoj potrazi za oprostom.
Zovem se Ivana i ovo je priča o meni i mom mužu Dini, o tome kako nas je zajednička ljubav prema hrani skoro uništila. Nakon što nam je liječnik dao zastrašujuću dijagnozu, morali smo birati između života kakav poznajemo i života kakav bismo mogli imati. Ovo je priča o boli, sramu, ali i o snazi koju smo pronašli jedno u drugome.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti trenutak kad su mi rekli da oba moja sina, blizanci, imaju rijetku srčanu manu. Od euforije zbog rođenja do očaja i borbe za svaki njihov dah, naša obitelj prošla je kroz pakao i nazad. Ovo je priča o ljubavi, strahu i nadi koja nikada ne umire.
Započinjem priču u trenutku kada me sestra odbija doći po mene iz bolnice, iako sam slab i zbunjen nakon moždanog udara. Kroz sjećanja i bolne dijaloge otkrivam obiteljsku povijest, razočaranja i izdaje, ali i vlastite pogreške koje su nas udaljile. Na kraju se pitam ima li oprosta za nas koji smo jedni druge ostavili kad je bilo najteže.
Moj svijet se srušio onog dana kada sam čula riječ ‘rak’. Kroz borbu s bolešću, suočavanje s obitelji i vlastitim strahovima, otkrivam snagu koju nisam znala da imam. Ovo je priča o gubitku, nadi i hrabrosti da se izgovori istina, čak i kad boli.
Moje ime je Dario i ovo je priča o tome kako su ljubav i zajedničke slabosti skoro uništile mene i moju suprugu Sanju. Naša borba s kilogramima, svakodnevnim stresom i obiteljskim pritiscima kulminirala je kad nam je liječnik dao ultimatum. Ovo je priča o boli, promjeni i nadi.
Zovem se Dario i radim kao medicinski tehničar na odjelu za neurološku rehabilitaciju u Zagrebu. Jednog dana, kad sam trebao biti otpušten iz bolnice nakon moždanog udara, nitko iz moje obitelji nije došao po mene. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje su nestale ljubav, odgovornost i oprost među nama.
Danas sam, kao sedamdesetpetogodišnja žena, doživjela poniženje i nemoć pred običnim vratima banke. Kroz ovu priču dijelim svoju borbu s nevidljivim preprekama koje svakodnevno stoje pred starijima u našim gradovima. Moja nada je da će netko napokon čuti naš glas i shvatiti koliko malo treba da život bude dostojanstveniji.
U srcu Zagreba, suočavam se s najtežim izazovom u životu – borbom protiv raka. Dok se nosim s dijagnozom, obitelj i prijatelji postaju moj oslonac, ali i izvor sukoba i nesporazuma. Moja priča je o hrabrosti, ljubavi i unutarnjoj snazi koja me vodi kroz najmračnije trenutke.
