Zovem se Dario i radim kao medicinski tehničar na odjelu za neurološku rehabilitaciju u Zagrebu. Jednog dana, kad sam trebao biti otpušten iz bolnice nakon moždanog udara, nitko iz moje obitelji nije došao po mene. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje su nestale ljubav, odgovornost i oprost među nama.
Danas sam, kao sedamdesetpetogodišnja žena, doživjela poniženje i nemoć pred običnim vratima banke. Kroz ovu priču dijelim svoju borbu s nevidljivim preprekama koje svakodnevno stoje pred starijima u našim gradovima. Moja nada je da će netko napokon čuti naš glas i shvatiti koliko malo treba da život bude dostojanstveniji.
U srcu Zagreba, suočavam se s najtežim izazovom u životu – borbom protiv raka. Dok se nosim s dijagnozom, obitelj i prijatelji postaju moj oslonac, ali i izvor sukoba i nesporazuma. Moja priča je o hrabrosti, ljubavi i unutarnjoj snazi koja me vodi kroz najmračnije trenutke.
