Stajao sam nasred dnevnog boravka, prepun pokidanih uspomena, ispunjen tihom tugom zbog onog što više nikad neće biti isto. Borio sam se između želje da ostanem sin kojem je roditeljska kuća utočište i spoznaje da moj život sada mora ići u drugom smjeru. Svaka riječ, svaki pogled pun neizrečene boli u našem malom stanu bio je podsjetnik koliko su korijeni duboki, ali i koliko život tjera na otkidanje grana.
Ovo je priča o meni, Ivani, djevojci iz malog sela kod Livna, koja je prvi put u životu odbila majčinu molbu i prekinula poziv. Odlazak u Zagreb bio je moj bijeg od svega što me gušilo, ali ni grad nije mogao izbrisati osjećaj krivnje i obiteljske drame koje su me pratile. Ova priča istražuje sukob između vlastitih želja i očekivanja obitelji, te pitanje: gdje je granica između ljubavi i žrtvovanja sebe?
Na pragu šesnaestog rođendana, suočavam se s gubitkom majke i hladnoćom koja vlada između mene i mog oca, Zorana. Moja polusestra Ivana uvijek je bila njegova mezimica, dok su moji snovi i osjećaji ostajali nevidljivi. U toj tjeskobnoj atmosferi pokušavam pronaći svoj glas, uprkos boli i nerazumijevanju.
Nakon što sam se s roditeljima preselila iz malog studentskog doma u novi stan, osjećala sam se kao da sam osvojila svijet. No, ubrzo su počeli problemi sa susjedima i mojim buntom protiv očeve mudrosti. Tek kad sam odrasla i sama prošla kroz životne borbe, shvatila sam koliko su njegove riječi bile dragocjene.
Ovo je moje ljeto na Jadranu, gdje sam s obitelji pokušala pronaći sebe usred starih rana i novih svađa. Dok su valovi udarali o stijene, shvatila sam koliko je teško biti svoj kad te obiteljske tajne i očekivanja guše. Ovo je priča o tome kako sam prvi put odlučila reći ‘ne’, iako sam znala da će to promijeniti sve.
Ovo je moja priča o očuhu Ivanu, čovjeku koji je ušao u moj život kad mi je najviše trebao. Kroz godine nesigurnosti, obiteljskih svađa i osjećaja odbačenosti, Ivan je bio moj oslonac, iako ga dugo nisam mogla prihvatiti. Ovo je pismo koje sam mu godinama pisala u mislima, ali ga nikad nisam imala hrabrosti izgovoriti naglas.
Moje ime je Iva i odrasla sam u Sarajevu, u sjeni majčine brige koja je često prelazila granicu ljubavi i postajala teret. Ova priča vodi vas kroz našu najtežu svađu, moj bijeg od kuće i put prema pomirenju, gdje sam napokon pronašla svoj glas, a mama naučila pustiti. Sve što sam željela bilo je da me vidi kao odraslu osobu, a ne dijete koje treba stalnu zaštitu.
Ovo je priča o mom bijegu iz malog sela, o sukobu sa sestrom i majkom, o osjećaju krivnje i slobode. Odrasla sam uz samohranu majku i stariju sestru, radeći na maloj farmi, ali srce me vuklo dalje. Iako me sestra optužuje za sebičnost, ne žalim zbog odlaska, ali svaku noć razmišljam o onome što sam ostavila iza sebe.
