Prve noći kad su mi Mirjana, moja majka, i moj sin David sjedili ispod istog krova, sve što sam bio mislio da poznajem o obitelji pretvorilo se u ruševine. Rastrgan između njezine bolne tišine, pogleda punih prezira, i Davidovih krupnih očiju – onih koje još nisu znale za moju borbu, osjećao sam kako mi srce puca. Ali znao sam, koliko god bio slomljen, neću ga nikad ostaviti.
Još se sjećam mirisa hladne, prosinačke večeri kad sam napokon glasno rekla: “Dosta je, Petre!” Nakon godina šutnje, trpljenja i gubljenja same sebe, izbor je postao jasan – hoću li i dalje plesati po njegovim pravilima i praviti se da je sve u redu, ili krenuti putem koji znam da će boljeti, ali na kraju možda donijeti mir i mene samu. Ovo je ispovijest o boli, buđenju i potrazi za poštovanjem – prema drugima, ali još važnije, prema sebi.
Ana je sjedila na rubu svog kreveta, zureći u strop, s teškim srcem ispunjenim zbunjenošću i frustracijom. Ono što je nekad bilo obećavajuća veza s Ivanom pretvorilo se u niz iscrpljujućih rasprava i šutljivih tretmana. Dok je odsutno listala časopis, nije mogla ne razmišljati o neobičnim navikama koje su ih udaljile, posebno o njegovoj neumornoj potrebi da svaki sat preslaže svoje knjige.
Na hladnu jesensku noć u Zagrebu, Ana se vraćala s kasne smjene kada je čula tajanstveni zvuk koji je odjekivao kroz uličice. Isprva ga je odbacila kao vjetar, no znatiželja ju je ubrzo nadvladala. Ono što je otkrila te noći pokrenulo je niz događaja koji će joj život okrenuti naglavačke.
Kada se žena vrati u svoj rodni grad nakon godina otuđenosti, otkriva da ključ prošlosti njezine obitelji nedostaje, ostavljajući je da se suoči s neriješenim emocijama i razbijenom obitelji.
