Nikada neću zaboraviti hladan vjetar što mi je šibao lice dok sam visila, doslovno, iznad provalije, izdana i ostavljana na milost sudbine. Ono što se dogodilo te noći u pustinji Arizone, s krdom divljih konja u glavnoj ulozi, zauvijek je promijenilo moje poimanje povjerenja, preživljavanja i ljudske slabosti. Još i danas me proganja pitanje: zašto baš oni nisu odustali od mene, kad su svi drugi jesu?
Sjela sam na hladne pločice bolničkog hodnika u Sarajevu, stežući dlanove i moleći Boga da mi sačuva unuku Lejlu, kojoj je te noći, dok je bila kod mene, pozlilo. Nikad nisam vjerovala da će moja briga za nju završiti u tako strašnoj tišini, između aparata i pogleda punih optužbi moje kćerke Amre. Ovo je priča o noći koja mi je promijenila život, o gubitku i pokušaju da nađem oprost – od svoje porodice i same sebe.
Nakon što su mi djeca otišla svojim putem, ostala sam sama u stanu u Sarajevu, boreći se s tišinom i osjećajem zaboravljenosti. Sve se promijenilo kad je Azra, moja nova susjeda, pokucala na vrata s tanjirom baklave i osmijehom koji je obećavao toplinu. Njeno prijateljstvo vratilo mi je vjeru u ljude i podsjetilo me da nikad nije kasno za novi početak.
