Kad ljubav zaboli: Tajna koja je promijenila sve
“Dario, gdje si ostavio ključeve od auta? Kasnim na posao!” Lana je vikala iz hodnika, a ja sam s poda skupljao razbacane račune. Znoj mi je curio niz čelo, ne samo zbog ljetne vrućine, nego i zbog stresa – znao sam da ću opet kasniti na drugi posao u skladištu. “Na stolu su, pored tvog laptopa!” odgovorio sam, ali ona je već zalupila vratima.
Sjeo sam na stolicu, umoran do kostiju. Pogled mi je pao na njen otvoreni laptop. Nisam htio biti znatiželjan, ali ekran je svijetlio, a na njemu je bio otvoren izvod banke. Zastao sam. Brojevi su me zapanjili – iznos na računu bio je veći nego što bih ja zaradio za deset godina. Srce mi je počelo lupati. Lana nikad nije spominjala nikakvu ušteđevinu, naslijeđe ili nešto slično. Uvijek smo zajedno brojili svaku kunu, planirali što ćemo kupiti u Lidlu, a što ćemo morati preskočiti ovaj mjesec.
Nisam mogao vjerovati. Je li moguće da je cijelo vrijeme lagala? Ili je možda nešto drugo u pitanju? Osjetio sam kako mi se tlo pod nogama ljulja. Sjetio sam se svih onih večeri kad sam radio do kasno, a ona mi je govorila: “Bit će bolje, Dario, samo moramo izdržati još malo.” Sjetio sam se kako smo zajedno sanjali o malom stanu u Novom Zagrebu ili možda vikendici na Plitvicama. Sve te priče – jesu li bile laž?
Nisam mogao izdržati. Poslao sam joj poruku: “Lana, moramo razgovarati čim dođeš kući.” Odgovorila je samo s “OK” i emojiem srca. Taj emoji me dodatno iznervirao.
Cijeli dan sam bio kao na iglama. Na poslu nisam mogao koncentrirano slagati kutije, šef me opomenuo dvaput. U glavi su mi se vrtjele slike – Lana kako skriva novac, Lana kako se smije dok ja radim dva posla, Lana koja možda ima još neku tajnu.
Kad je došla kući, sjela je za stol kao da ništa nije bilo. “Što si htio razgovarati?” pitala je, gledajući me ravno u oči. Nisam mogao izdržati.
“Lana, što je ovo?” pokazao sam joj sliku ekrana koju sam uslikao mobitelom. “Zašto mi nikad nisi rekla da imaš toliko novca?”
Zastala je. Pogled joj je postao hladan. “Nije to tvoj problem, Dario. To je moj novac od prodaje stana koji sam naslijedila od djeda u Mostaru. Nisam htjela pričati o tome jer… jer nisam znala kako ćeš reagirati.”
“Nisi znala kako ću reagirati? Lana, ja radim dva posla! Zajedno planiramo život! Kako si mogla šutjeti o ovome?”
Počela je plakati. “Bojala sam se da ćeš me gledati drugačije… ili da ćeš misliti da te testiram. Htjela sam da vidiš mene, a ne moj novac.”
Bio sam bijesan i povrijeđen istovremeno. “Ali zar ti nije palo na pamet da me povrijediš ovako? Da se osjećam kao idiot koji se muči dok ti sjediš na hrpi novca?”
Tišina. Samo njeno tiho jecanje.
Te noći nisam mogao spavati. Otišao sam kod prijatelja Ivana i ispričao mu sve.
“Dario, žene su komplicirane. Možda te stvarno voli i nije htjela da misliš da si s njom zbog novca,” rekao mi je Ivan dok smo pili pivo na balkonu.
“Ali zar nije poštenije reći istinu? Zar nije to ljubav? Povjerenje?”
Ivan je slegnuo ramenima: “Možda bi i ti šutio da imaš takvu tajnu.”
Vratio sam se kući pred zoru. Lana me čekala budna.
“Dario, ne želim te izgubiti zbog ovoga. Ako treba, dat ću ti sve što imam, samo da znaš da mi je stalo do nas,” rekla je kroz suze.
Osjetio sam kako mi srce puca na pola. Nisam želio njen novac – želio sam iskrenost.
Prošli su dani u napetosti. Moji roditelji su saznali za svađu i odmah stali na moju stranu.
“Dario, ne možeš graditi život na lažima!” vikala je mama dok smo pili kavu u kuhinji.
Ali tata je bio tiši: “Sine, ljudi griješe kad se boje izgubiti ono što vole najviše. Razmisli dobro prije nego što doneseš odluku.”
Lana i ja smo pokušali razgovarati još nekoliko puta, ali povjerenje se teško vraća kad jednom pukne.
Jedne večeri sjeli smo na klupu ispred zgrade.
“Lana, volim te… ali ne znam mogu li opet vjerovati,” rekao sam tiho.
Pogledala me kroz suze: “Dario, ja tebe volim više od svega. Samo… nisam znala kako biti iskrena bez straha da ću te izgubiti.”
Gledali smo u tamu ispred sebe.
Pitam se: Je li moguće ponovno izgraditi povjerenje kad jednom nestane? Ili su neke rane jednostavno preduboke? Što biste vi učinili na mom mjestu?