Kad padne maska: Istina o mojoj svekrvi tijekom razvoda
“Ivana, nisi dovoljno dobra za mog sina!” Ljiljanin glas odjeknuo je kroz stan kao hladan vjetar. Stajala sam u kuhinji, ruke mi se tresle dok sam držala šalicu kave. Damir je šutio, gledao u pod, a ja sam osjećala kako mi srce puca na tisuću komadića. Nikad nisam mislila da će doći dan kad će Ljiljana, žena koju sam smatrala drugom majkom, izgovoriti te riječi.
Sve je počelo prije nekoliko mjeseci. Damir i ja smo se udaljili. On je sve više vremena provodio na poslu ili s prijateljima, a ja sam ostajala sama s našom kćeri Lanom. Pokušavala sam razgovarati s njim, ali svaki put bi me prekinuo: “Ivana, nemam sad vremena za tvoje drame.”
Jedne večeri, dok je Lana spavala, sjela sam za kuhinjski stol i nazvala Ljiljanu. “Trebam razgovarati s tobom. Ne znam što da radim s Damirom…”
“Draga, dođi sutra na kavu. Sve ćemo riješiti,” rekla je nježno. Osjetila sam olakšanje. Mislila sam da imam saveznika.
Ali sutradan, dok sam sjedila u njezinoj dnevnoj sobi, osjetila sam promjenu. Njezine oči bile su hladne, a osmijeh lažan. “Ivana, znaš… Damir je uvijek bio osjetljiv. Možda bi trebala malo popustiti. Možda nisi dovoljno pažljiva prema njemu?”
Zbunjeno sam je gledala. “Ljiljana, trudim se… Ali on me izbjegava. Ne znam što da radim.”
Slegnula je ramenima i promijenila temu. Otišla sam kući s osjećajem krivnje koji me pratio danima.
Tjedni su prolazili, a Damir je postajao sve udaljeniji. Jednog dana pronašla sam poruke na njegovom mobitelu – poruke upućene nekoj Ani. Srce mi je stalo. Suze su mi navrle na oči dok sam ga čekala da dođe kući.
“Damire, tko je Ana?”
Pogledao me ravno u oči i prvi put nakon dugo vremena iskreno rekao: “Ivana, ne mogu više ovako. Želim razvod.”
Svijet mi se srušio. Prva osoba koju sam nazvala bila je Ljiljana.
“Ivana, žao mi je… Ali znaš, možda je to najbolje za vas oboje,” rekla je bez trunke suosjećanja.
U tjednima koji su slijedili, Ljiljana se pretvorila u nekoga koga nisam prepoznavala. Počela je dolaziti kod nas bez najave, donositi Damirove omiljene kolače i ignorirati mene i Lanu. Kad bi Lana potrčala prema njoj, Ljiljana bi joj šapnula: “Tata te jako voli, ali mama ga stalno ljuti.”
Jednog dana čula sam kako govori Damiru: “Pazi da Ivana ne uzme sve u razvodu. Ona zna biti lukava.”
Tada sam shvatila – cijelo vrijeme bila sam sama.
Moji roditelji su živjeli u Osijeku i nisu mogli često dolaziti. Prijateljice su imale svoje probleme. Svaku noć bih sjedila sama u dnevnoj sobi i preispitivala svaki trenutak svog braka – gdje sam pogriješila? Jesam li stvarno bila tako loša supruga?
Razvod je bio prljav. Ljiljana je svjedočila protiv mene na sudu, tvrdeći da nisam dovoljno brinula o Lani i da sam često bila nervozna pred djetetom. Damir je šutio dok su njezine riječi padale kao kamenje po meni.
Nakon ročišta prišla mi je na hodniku s osmijehom: “Znaš, Ivana, sve radim za dobrobit svog sina i unuke. Ti ćeš to jednom shvatiti.”
Nisam joj ništa odgovorila. Samo sam otišla kući i zagrlila Lanu najjače što sam mogla.
Mjeseci su prolazili. Damir se preselio kod Ane, a Ljiljana ih je često posjećivala i objavljivala slike s Lanom na Facebooku uz natpis: “Obitelj je najvažnija.” Svaki put kad bih to vidjela, srce bi mi preskočilo otkucaj.
Jedne večeri Lana me pitala: “Mama, zašto baka više ne dolazi kod nas? Zašto kaže da si ti kriva što tata nije ovdje?”
Nisam znala što da joj kažem. Kako objasniti djetetu da ljudi koje voliš mogu postati tvoji najveći neprijatelji?
Počela sam odlaziti psihologu jer više nisam mogla sama nositi teret krivnje i izdaje. Naučila sam da nisam ja kriva za sve što se dogodilo – da manipulacija može doći od onih od kojih to najmanje očekuješ.
Danas živim s Lanom u malom stanu u Zagrebu. Svaki dan se borim s osjećajem izdaje i pitanjem kome mogu vjerovati. Ljiljana više nije dio našeg života, ali njezine riječi još uvijek odzvanjaju u mojoj glavi.
Ponekad se pitam: Kako prepoznati pravu osobu iza maske? I hoću li ikada više moći nekome vjerovati nakon svega što sam prošla?