Zovem se Halina i imam 61 godinu. Cijeli život sam bila oslonac svojoj mlađoj sestri Jasmini, ali kad sam ja zatrebala pomoć, dočekala me hladnoća i izgovori. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i zašto su obiteljske veze ponekad najteže.
Imam 66 godina i cijeli život sam vjerovala da je porodica najvažnija. Sve sam žrtvovala za svoju djecu, a sada, kad sam sama, pitam se jesam li pogriješila. Ova priča je o boli, razočaranju i tišini koja odzvanja u praznom stanu.
Moje ime je Vesna. Cijeli život sam provela brinući se o roditeljima, žrtvujući vlastite snove i ljubav. Sada, kad su oboje otišli, osjećam prazninu i pitam se jesam li ikada zapravo živjela za sebe.
Cijeli život sam bila uz muža, vjerujući da je to smisao braka. Kad je napokon uspio, ostavio me riječima da više ne pripadam njegovom svijetu. Sada se pitam gdje sam nestala u toj priči i što mi je ostalo nakon svega.
Moja priča počinje u trenutku kada sam shvatila da više nisam samo baka, već i nevidljiva pomoćnica u životu svoje kćeri. Svakodnevna borba između ljubavi prema unucima i osjećaja da sam izgubila vlastiti život postala je moj najveći izazov. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i poziv na iskren razgovor o granicama, obitelji i žrtvi.
U nedjeljno jutro, noseći punu torbu hrane i ljubavi, došla sam do stana svog sina, ali on mi nije otvorio vrata. Cijeli život sam mu bila podrška, žrtvovala sam se i trudila da mu ništa ne fali, a sada osjećam samo hladnoću i prazninu. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i zašto ljubav ponekad nije dovoljna.
Ja sam Mira, majka troje djece iz Sarajeva, koja je cijeli život posvetila porodici. Sada, kad su djeca odrasla i otišla svojim putem, ostala sam sama u stanu, pokušavajući shvatiti tko sam bez njih. Ovo je priča o ljubavi, samoći i bolnom traženju sebe.
Moje ime je Ljubica i prije dvije godine sam pristala pomoći sinu i snahi, misleći da je to samo privremeno. Danas sam zarobljena u rutini gdje više ne prepoznajem sebe, a moje potrebe i snovi su nestali u tišini svakodnevnih žrtava. Pitam se gdje sam nestala i jesam li postala samo baka na poziv, zaboravljajući tko sam bila prije svega ovoga.
Na onaj hladni novembarski dan, kad me sestra Ana nazvala u suzama, moj svijet se prelomio na pola. Rastrgana između vlastite sreće i obaveze prema porodici, donijela sam odluku koja me proganja do danas. Ovo je priča o krivnji, odanosti i bolnoj cijeni obećanja koje je zauvijek promijenilo našu porodicu.
Ovo je priča o meni, Jasmini, majci iz Sarajeva, koja je morala donijeti najtežu odluku u životu – zamoliti svoje dvije kćeri, Lejlu i Amru, da napuste naš dom. Kroz suze, krivnju i beskrajnu ljubav, suočavam se s posljedicama te odluke i pitanjem jesam li ih time zauvijek izgubila. Ovo je ispovijest o obiteljskim sukobima, generacijskim jazovima i boli koju samo majka može razumjeti.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam posvetila sinu Dariju. Kad se oženio, mislila sam da ću napokon moći disati, ali umjesto toga, upala sam u vrtlog obiteljskih drama, nesporazuma i žrtvovanja. Ova priča je o tome kako sam pokušala spasiti njihovu sreću, a na kraju izgubila vlastiti mir.
Bio sam običan čovjek, vozač autobusa iz Zagreba, sve dok jednog ledenog jutra nisam skočio s mosta da spasim dijete iz Save. Taj trenutak promijenio je moj život, ali i odnose u mojoj obitelji, gdje su me hrabrost i strahovi razdirali iznutra. Sada se pitam: što nas tjera da riskiramo sve za nepoznatog čovjeka?
