Cijeli život sam podredila svojoj obitelji, odrekla se karijere i snova zbog djece. Sada, kad su odrasli, osjećam se kao teret i sve češće čujem da se previše miješam. Pitam se gdje sam pogriješila i ima li još mjesta za mene u njihovim životima.
Moje ime je Ljubica i volim svoje unuke više od svega, ali osjećam da me moja snaha Ivana uzima zdravo za gotovo. Svakodnevno se borim s osjećajem iscrpljenosti i tugom jer nitko ne pita kako sam i što želim. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i poštovanjem, ali i priznanje koliko je teško reći ‘ne’ onima koje najviše voliš.
Nakon godina žrtvovanja za svoju obitelj, odlučila sam uzeti odmor samo za sebe. Umjesto podrške, dočekala me lavina osuda i nerazumijevanja, što me natjeralo da preispitam sve svoje odnose. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pitanje: gdje je granica između ljubavi prema sebi i dužnosti prema obitelji?
Godine 2016. suočila sam se s najtežom borbom svog života – borbom za vlastiti bubreg. Kada sam već izgubila nadu, pojavio se nepoznati čovjek, Gabrijel, koji je ponudio da mi spasi život. Naša veza prerasla je granice zahvalnosti, ali sudbina nam nije dopustila sretan završetak.
Zovem se Halina i imam 61 godinu. Cijeli život sam bila oslonac svojoj mlađoj sestri Jasmini, ali kad sam ja zatrebala pomoć, dočekala me hladnoća i izgovori. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i zašto su obiteljske veze ponekad najteže.
Imam 66 godina i cijeli život sam vjerovala da je porodica najvažnija. Sve sam žrtvovala za svoju djecu, a sada, kad sam sama, pitam se jesam li pogriješila. Ova priča je o boli, razočaranju i tišini koja odzvanja u praznom stanu.
Moje ime je Vesna. Cijeli život sam provela brinući se o roditeljima, žrtvujući vlastite snove i ljubav. Sada, kad su oboje otišli, osjećam prazninu i pitam se jesam li ikada zapravo živjela za sebe.
Cijeli život sam bila uz muža, vjerujući da je to smisao braka. Kad je napokon uspio, ostavio me riječima da više ne pripadam njegovom svijetu. Sada se pitam gdje sam nestala u toj priči i što mi je ostalo nakon svega.
Moja priča počinje u trenutku kada sam shvatila da više nisam samo baka, već i nevidljiva pomoćnica u životu svoje kćeri. Svakodnevna borba između ljubavi prema unucima i osjećaja da sam izgubila vlastiti život postala je moj najveći izazov. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i poziv na iskren razgovor o granicama, obitelji i žrtvi.
U nedjeljno jutro, noseći punu torbu hrane i ljubavi, došla sam do stana svog sina, ali on mi nije otvorio vrata. Cijeli život sam mu bila podrška, žrtvovala sam se i trudila da mu ništa ne fali, a sada osjećam samo hladnoću i prazninu. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i zašto ljubav ponekad nije dovoljna.
Ja sam Mira, majka troje djece iz Sarajeva, koja je cijeli život posvetila porodici. Sada, kad su djeca odrasla i otišla svojim putem, ostala sam sama u stanu, pokušavajući shvatiti tko sam bez njih. Ovo je priča o ljubavi, samoći i bolnom traženju sebe.
Moje ime je Ljubica i prije dvije godine sam pristala pomoći sinu i snahi, misleći da je to samo privremeno. Danas sam zarobljena u rutini gdje više ne prepoznajem sebe, a moje potrebe i snovi su nestali u tišini svakodnevnih žrtava. Pitam se gdje sam nestala i jesam li postala samo baka na poziv, zaboravljajući tko sam bila prije svega ovoga.
