Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam posvetila sinu Dini. Kad je on napokon osnovao svoju obitelj, vjerovala sam da je došlo vrijeme da se malo posvetim sebi. Nisam ni slutila da će me njegova molba za pomoć gurnuti u vrtlog obiteljskih laži, nepravde i boli.
Godinama sam radila u Njemačkoj, sanjajući o povratku na selo i zajedničkom životu sa sinom i njegovom ženom. Kad sam napokon sagradila kuću iz snova, shvatila sam da su njihovi snovi drugačiji od mojih. Ostala sam sama s pitanjem: za koga sam zapravo gradila sve ovo?
Oduvijek sam živjela za druge, a tek sada, u kasnim godinama, shvaćam koliko sam sebe zapostavila. Moj sin Ivan i unuci su mi sve, ali osjećam prazninu jer nikada nisam ostvarila svoje snove. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pitanje: je li ikada prekasno za sebe?
