Jednog jutra sam, slomljena i izgubljena, ostavila muža i djecu kod svekrve u Sarajevu i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajem krivnje, ali i neizdrživom potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale zarobljeno između očekivanja drugih i vlastitih snova.
Nakon dvadeset godina braka, moj muž Dario me ostavlja zbog mlađe žene. U vrtlogu tuge i šoka, prva ruka utjehe dolazi od osobe za koju sam mislila da mi je najveći neprijatelj. Ovo je priča o gubitku, obiteljskim sukobima i neočekivanoj bliskosti.
Moje ime je Lejla i cijeli život sam sanjala o toploj, skladnoj obitelji. Iako sam izvana imala sve – muža, djecu, dom – jedna neizgovorena istina godinama mi je razarala dušu. Ovo je priča o tome kako sam se suočila s onim što me najviše boljelo i pitala se: ima li savršene obitelji ili je to samo iluzija?
Zovem se Ivana i dvanaest godina sam živjela u braku s Davorom, gdje su novac, kontrola i strah određivali svaki moj dan. Godinama sam šutjela zbog djece i nade da će se nešto promijeniti, ali svaki novi dan donosio je samo još više boli i nemoći. Na kraju sam morala odlučiti: ostati zbog porodice ili pokušati pronaći slobodu za sebe i svoju djecu.
Moja svakodnevica se raspada otkako sam saznala da moj muž dovodi drugu ženu u naš stan dok mene nema. Suočavam se s izdajom, sramom i pitanjem što dalje, dok mi susjedi šapuću istinu koju nisam htjela čuti. Ovo je priča o povjerenju, boli i borbi za vlastito dostojanstvo.
