Subotnje jutro, još uvijek u pidžami, slušam opet isti uzvik koji već godinama odzvanja hodnicima našeg stana i duše. Ne odlazim, po prvi put, i srce mi lupa kao da će iskočiti iz prsa. Tog dana sam odlučila ne biti više ničija sluškinja, a stvari su se kod nas promijenile zauvijek.