Sjećam se dana kad sam spakirala dvije torbe i otišla iz kuće koju je moj muž gradio sa svojim roditeljima, vjerujući da će nam to biti privremena žrtva za bolji život. Mislila sam da ulazim u obitelj koja će me prihvatiti, a završila sam u prostoru gdje je svaka moja riječ vagana, svaki ručak ispravljen i svaka suza proglašena pretjerivanjem. Danas prvi put iskreno pričam kako sam se izgubila između muža koji je uvijek birao majku i mene koja sam samo htjela malo mira, poštovanja i svog zraka.