Moje ime je Milica. Godinama sam živjela u sjeni svog muža Vladimira, trpeći njegove odluke i šutke prihvaćajući sudbinu. Kada nas je ostavio u trošnoj kući na selu, kćerka Jelena i ja morale smo pronaći snagu u sebi i iz pepela izgraditi novi život.
Stižem na selo kod svekrve Dragice, noseći umor i strepnju zbog stare porodične rane koja nikada nije zacijelila. Iza toplog dočeka kriju se neizgovorene riječi, napetost i prošlost koju ni vrijeme ni udaljenost nisu izbrisali. Ova posjeta postaje prekretnica – otvara stare rane, ali i pruža priliku za oproštaj i novi početak.
Moje ime je Ivana i već četiri godine živim pod istim krovom sa mužem Damirom i njegovom majkom Ljubicom. Svakodnevna borba za poštovanje i mjesto u vlastitom domu pretvorila se u tihi rat, gdje su riječi često oštrije od noža. Dan kad sam joj u lice rekla što mislim o njenim naočalama bio je trenutak kad sam odlučila uzeti sudbinu u svoje ruke.
Planirala sam odmor kod sina u Zagrebu, ali umjesto opuštanja, dočekala me gomila nereda i osjećaj da sam nevidljiva. Nitko nije rekao hvala, a ja sam se pitala gdje sam pogriješila kao majka. Ova priča je o boli, razočaranju i pitanjima koja ostaju bez odgovora.
Dvanaest godina sam s mužem Ivanom gradila naš dom u srcu Like, daleko od gradske buke. Sad, kad smo napokon pronašli mir, naša kćerka Lana želi da joj prepustimo kuću za nju i njenog zaručnika. Suočavam se s dilemom između roditeljske ljubavi i vlastitih snova.
