Nikada neću zaboraviti taj dan kada sam odlučila prekinuti s tradicijom i napokon staviti sebe na prvo mjesto. Sve što sam godinama gradila, svi kompromisi i šutnje, srušili su se u jednom popodnevu, pred očima cijele obitelji. Ostala sam sama sa svojim odlukama, ali i s pitanjem: jesam li napokon postala važna sama sebi?
U ovoj priči sam ja, Ivana, žena iz Sarajeva, koja se bori s osjećajem praznine i gubitka volje za održavanjem doma. Kroz svakodnevne konflikte s mužem i djecom, te unutarnju borbu s vlastitim identitetom, pokušavam pronaći smisao i ponovno otkriti što znači biti ‘čuvarica ognjišta’. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i poziv na iskren razgovor o ulozi žene u današnjem društvu.
Jedne kišne sarajevske večeri, dok majka po tko zna koji put pita zašto još uvijek nisam udana, shvatila sam koliko sam godina provela ugađajući drugima. Ova priča je moj pokušaj da se oslobodim uloge ‘korisne’ žene i pronađem sebe izvan tuđih očekivanja. Možda nije dovoljno biti samo praktična – možda svi želimo da nas netko vidi onakvima kakvi zaista jesmo.
Moje ime je Ivana i svake godine na muževljev rođendan preplavi nas njegova porodica, a ja ostajem u sjeni. Ove godine odlučila sam promijeniti pravila, ali posljedice su bile teže nego što sam mogla zamisliti. U vrtlogu očekivanja, porodičnih sukoba i izgubljene radosti pitam se: gdje je granica između tradicije i samopoštovanja?
