Svako jutro bježim iz stana pod izlikom posla, ali zapravo bježim od muža koji me guši svojom sitničavošću i nerazumijevanjem. U uredu pronalazim mir i osjećaj vrijednosti, dok kod kuće nosim masku sreće pred djecom i susjedima. Na rubu snaga, pitam se imam li hrabrosti promijeniti svoj život i napokon prodisati.
Moje ime je Ana i cijeli život sam se borila s osjećajem da nisam dovoljno lijepa za ovaj svijet. Odrasla sam u Sarajevu, gdje su svi oko mene imali mišljenje o tome kako žena treba izgledati. Nakon što sam javno progovorila protiv tih standarda, suočila sam se s osudom, ali i pronašla snagu koju nisam znala da imam.
Zovem se Ivana i nikada nisam željela djecu. Moj muž, roditelji i cijelo društvo to mi nisu mogli oprostiti – godinama sam se borila s osjećajem krivnje, prkosom i čežnjom za slobodom. Ovo je moja priča o tome što znači biti drugačija u zemlji gdje je majčinstvo svetinja.
U trenutku kad sam čula pucanj u haustoru, znala sam da se moj život zauvijek mijenja. Ova priča vodi vas kroz moju borbu s obiteljskim nesuglasicama, gubitkom i pronalaskom snage u prijateljstvu s Eminom, dok zajedno preživljavamo zimu opsade. Na kraju se pitam: što nas zapravo čini hrabrima – borba protiv vanjskih neprijatelja ili onih unutar naših zidova?
Osam godina sam u braku s Edinom, a osjećam se kao da sam nevidljiva u vlastitom domu. Svakodnevno balansiram između posla, djece i kućanskih obaveza, dok Edin sve više uzima zdravo za gotovo sve što radim. Ova priča je moj vapaj za priznanjem, ali i pitanje: koliko nas žena živi ovako, a šuti?
