Moje ime je Lejla i radim kao medicinska sestra u maloj bolnici na rubu Sarajeva. Priča govori o starcu Hamzi, čiji je život izgubio smisao zbog usamljenosti i zanemarenosti, sve dok ga iznenadni dolazak unuka nije podsjetio na snagu obiteljske ljubavi. Kroz ovu priču proživljavam vlastite sumnje, borbe s kolegama i duboke emocije koje me tjeraju da preispitam što znači biti čovjek.
Moje ime je Lana i imam 21 godinu. Odrasla sam u Sarajevu, u porodici koja je naizgled bila obična, ali iza zatvorenih vrata krila je bol, tišinu i zanemarivanje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim zašto su oni koji su me trebali najviše voljeti, bili izvor moje najveće tuge.
Moje ime je Ivana. Nakon što je moj muž Dario izgubio brata u prometnoj nesreći, naš život se preokrenuo. Dok on sve više vremena i ljubavi posvećuje bratovoj udovici i djeci, ja i naša djeca osjećamo se zaboravljeno, kao da više nismo njegova obitelj.
U obitelji gdje otac Adam pokazuje nejednaku ljubav prema svojoj djeci, kći Aleksandra osjeća se zanemareno. Dok se majka Nensi trudi izgladiti situaciju, Adamova pristranost prema sinu iz prvog braka stvara duboke emocionalne rane. Ova priča istražuje unutarnju borbu i čežnju za jednakom pažnjom.
Moja sestra i ja odrasle smo u malom selu u Hrvatskoj, gdje su obiteljske veze bile sve. No, kada sam otkrila da je moja sestra zanemarila svoju djecu, naš svijet se srušio. Sada se suočavam s pitanjem: kako pomoći onima koje volimo kada nas njihova djela razočaraju?
