Jednog sparnog srpanjskog popodneva, moja svekrva donosi mi kantu preraslih krastavaca, dok šogorici Ivani daje savršene male za zimnicu. Osjećam se povrijeđeno i manje vrijedno, ali kroz obiteljske nesuglasice i neočekivane trenutke zajedništva, učim nešto važno o sebi i odnosima s najbližima. Ovo je priča o tome kako nas obični krastavci mogu natjerati da preispitamo vlastite granice i ljubav.
Sjedile smo na istom kauču, Ariana i ja, svaka sa svojim slomljenim srcem. Ona je izgubila dečka, ja muža, a obje smo ostale bez odgovora na pitanje: zašto? U toj tišini i boli, pronašle smo snagu jedna u drugoj, ali i suočile se s istinama koje smo godinama gurale pod tepih.
Dobila sam poziv na školski susret i nisam htjela ići, ali ime Marka, momka iz zadnje klupe, probudilo je u meni davno zaboravljene osjećaje. Taj susret me natjerao da se suočim s prošlošću, neizgovorenim riječima i vlastitim strahovima. Kroz večer ispunjenu napetim razgovorima, starim prijateljstvima i obiteljskim pritiscima, shvatila sam koliko je teško pustiti ono što nas je jednom oblikovalo.
Godinama sam vjerovala da su naši susjedi poput obitelji. Dijelili smo sve, od kave do najdubljih tajni. Sve dok nas nisu izdali kad nam je najviše trebalo.
Nikada nisam mislila da će jedan poziv u kasnu noć promijeniti cijeli moj život. Nakon što je moj susjed Ivan izgubio bitku s rakom, preuzela sam brigu o njegovoj djeci, iako sam već imala četvero svoje. Ovo je priča o ljubavi, strahu, i snazi zajedništva u teškim vremenima.
Ove godine, umorna od svakogodišnjeg stresa i osjećaja da sve mora biti savršeno, odlučila sam promijeniti pravila igre za Dan zahvalnosti. Uz pomoć muža Daria i naše djece, Leona i Eme, predložila sam da svi zajedno sudjelujemo u pripremi večere, nadajući se da ćemo tako izbjeći stare zamjerke i pronaći novu bliskost. Nisam ni slutila koliko će ta mala promjena otvoriti stare rane, ali i donijeti neočekivanu toplinu u naš dom.
