Moje ime je Ljiljana i ovo je priča o tome kako je moj sin Ivan oženio Lejlu, ženu koja je donijela novi vjetar u našu obitelj. Kroz njihove borbe i naše nesporazume, naučila sam što znači prava jednakost u svakodnevnom životu. Ova priča je o ljubavi, promjenama i tome kako stare navike teško umiru, ali i kako nas mogu naučiti nečemu novom.
Ovo je moja priča o borbi za preživljavanje nakon što sam ostala udovica s troje djece. Suočavam se s odbijanjem vlastite majke da mi pomogne, dok pokušavam spojiti kraj s krajem i osigurati djeci bolji život. Svaki dan je borba između osjećaja krivnje, nemoći i nade.
Zovem se Ivana i godinama sam nosila teret obitelji na svojim leđima, dok je moj muž Dario mislio da je dovoljno samo biti prisutan. Jednog dana, na Trgu bana Jelačića, ulični svirač me javno prozvao i natjerao Darija da preuzme dio tereta. Taj trenutak pokrenuo je lavinu promjena u našem domu, ali i u meni samoj.
Moje ime je Marina. Nakon što su mi blizanci, Lejla i Dario, dijagnosticirani s autizmom, moj muž Ivan me napustio. Ostala sam sama u Zagrebu, boreći se protiv predrasuda, birokracije i vlastitih strahova, ali i otkrivajući snagu za koju nisam znala da je imam.
Moje ime je Lana i ovo je priča o tome kako sam, pišući pismo za školu, otvorila srce i cijelu obitelj izložila istini o tatinoj ovisnosti. Moje riječi su dotakle tisuće ljudi, ali najvažnije – pokrenule su promjenu kod nas doma. Ovo je priča o boli, sramu, nadi i ljubavi u jednoj zagrebačkoj obitelji.
Bio sam običan čovjek, vozač autobusa iz Zagreba, sve dok jednog ledenog jutra nisam skočio s mosta da spasim dijete iz Save. Taj trenutak promijenio je moj život, ali i odnose u mojoj obitelji, gdje su me hrabrost i strahovi razdirali iznutra. Sada se pitam: što nas tjera da riskiramo sve za nepoznatog čovjeka?
Moje ime je Ankica i cijeli život sam radila kao medicinska sestra u Zagrebu. Nakon odlaska u penziju, očekivala sam mir i radost s unucima, ali stvarnost je bila mnogo teža – osjećaj usamljenosti, financijske brige i nevidljivost pred vlastitom djecom postali su moja svakodnevica. Ova priča otkriva što znači biti baka u Hrvatskoj danas, kad te društvo i obitelj često zaborave.
Moje ime je Mirela i prije dvije godine ostala sam bez doma, bez posla i bez nade. Kroz suze, hladne noći na klupi u Sarajevu i borbu s predrasudama, pronašla sam snagu da pokrenem inicijativu za pomoć beskućnicima. Danas vodim malu zajednicu ljudi koji su prošli isto što i ja, a svaki dan me podsjeća koliko je malo potrebno da se život okrene naglavačke.
Moje ime je Dario i prije pola godine preselili smo se u Zagreb, nadajući se novom početku. Ali kad je Hanin otac, gospodin Stjepan, počeo dolaziti gotovo svaki vikend, naš miran život pretvorio se u neprestanu napetost i nesporazume. Svaka rasprava s Hanom završavala je šutnjom, a ja sam se osjećao sve usamljenije u vlastitom domu.
Godinama sam radila u Njemačkoj, sanjajući dan kada ću se vratiti svojoj djeci u Zagrebu. Sve što sam zaradila, uložila sam u njihove stanove, vjerujući da će mi to donijeti bliskost i zahvalnost. No, kad sam se napokon vratila, dočekala me hladnoća i osjećaj da više nemam dom.
Mislila sam da je to samo mala usluga – primiti muževljevu sestričnu Lejlu dok studira u Zagrebu. Ali ubrzo sam shvatila da će njezin dolazak promijeniti naš dom, brak i mene samu. Ovo je priča o granicama, obiteljskim očekivanjima i borbi za vlastiti mir.
U ovoj priči, ja sam Ela, djevojka iz Zagreba koja se zaljubila u Marka, šarmantnog ali nesamostalnog muškarca čija majka upravlja svakim aspektom njegovog života. Kroz svakodnevne sukobe, nesporazume i vlastite sumnje, pokušavam pronaći odgovor na pitanje: vrijedi li žrtvovati vlastitu slobodu zbog ljubavi? Ova priča istražuje granice kompromisa, obiteljskih odnosa i osobnog dostojanstva.
