Ovo je priča o meni, Ivanu, koji sam nakon godina rada u zagrebačkom fast foodu dobio otkaz i posljednju plaću isplaćenu u kovanicama. Kroz sukobe s gazdom, obiteljsku sramotu i borbu za dostojanstvo, suočavam se s pitanjem koliko vrijedim u očima društva. Moja priča otvara raspravu o pravima radnika, poniženju i borbi za pravdu.
Godinama sam vjerovala da su naši susjedi poput obitelji. Dijelili smo sve, od kave do najdubljih tajni, a onda su nas izdali kad nam je bilo najteže. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i zašto je povjerenje tako lako slomiti.
Jedno pitanje, izgovoreno drhtavim glasom, promijenilo je sve u mojoj obitelji. Moja priča je o povjerenju, sukobu između svekrve i snahe, i o tome kako jedna odluka može zauvijek promijeniti odnose među najbližima. Jesmo li ikada spremni oprostiti kad nas najviše povrijede oni koje najviše volimo?
U trenutku kada je sin Filip, bijesan i razočaran, pitao zašto nema sarme na stolu, shvatila sam koliko su se stvari promijenile otkako su djeca otišla. Moj muž Dario i ja ostali smo sami u stanu u Novom Zagrebu, pokušavajući pronaći smisao u svakodnevici bez buke i kaosa na koje smo navikli. Ova priča je o praznini, nesporazumima i pokušaju da pronađemo novi smisao u životu nakon što djeca odu.
Sve se srušilo onog dana kad je moj sin Ivan ostavio svoju ženu i sina. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, ljutnje i pitanjem gdje sam pogriješila kao majka. Ipak, ne mogu okrenuti leđa svojoj snahi i unuku, koliko god me boljela Ivanova odluka.
Nikada nisam mislila da će jedan običan put vlakom iz Sarajeva za Zagreb promijeniti cijeli moj život. Ušla sam u vagon kao obična žena, a izašla s bebom u naručju, suočena s pitanjima, strahovima i ljubavlju koju nisam znala da imam. Ovo je priča o tome kako sam postala majka na najneobičniji mogući način.
Zovem se Dario i nakon što me supruga napustila, ostao sam sam s dvojicom sinova. Svakodnevno se borim s umorom, osjećajem krivnje i neizvjesnošću, ali jedno neočekivano pismo donosi tračak nade u naš život. Ovo je priča o borbi, ljubavi i snazi koju otkrijemo tek kad nemamo izbora.
Probudio me majčin poziv i vijest da se moji roditelji žele useliti u moj stan u Zagrebu. Između osjećaja dužnosti, krivnje i vlastitih potreba, našla sam se rastrgana između generacija i očekivanja. Ova priča je moj pokušaj da pronađem svoje mjesto između ljubavi prema roditeljima i potrebe za vlastitim životom.
Ja sam Marija, sedamdesetogodišnja baka iz Zagreba, koja se iznenada suočila s hladnim zidom koji je podigao moj zet Luka. Moja želja da budem blizu kćeri Anite i unuka Samira sudarila se s njegovim strogim pravilima i ograničenjima, što je pokrenulo lavinu emocija i obiteljskih sukoba. Kroz ovu priču preispitujem gdje završava ljubav, a počinje tuđa granica, i koliko boli može izazvati tišina između najbližih.
Moje ime je Filip i cijeli život sam bio posebno vezan za svoju baku Anicu. Kada sam saznao da nikada nije bila na svojoj maturalnoj večeri zbog rata, odlučio sam je pozvati kao svoju pratnju. No, škola mi je zabranila da je dovedem, što je pokrenulo lavinu emocija, sukoba i pitanja o tome što znači biti obitelj i boriti se za ono što voliš.
Godinama sam vjerovala da su naši susjedi poput obitelji. Dijelili smo sve, od kave do najdubljih tajni. Sve dok nas nisu izdali kad nam je najviše trebalo.
Moje ime je Ivana i živim u malom naselju na rubu Zagreba. Svakodnevno se borim s osjećajem nelagode jer moja susjeda Sanela stalno dolazi nenajavljeno i traži usluge, dok su naša djeca nerazdvojna. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između ljubaznosti i zaštite vlastitog mira.
