Zovem se Ivana Kovačević i ovo je priča o ljetu kad je novac, starost i neizgovorene rane prijetilo da uništi moju porodicu. Dok su moji roditelji gubili snagu za svoj voljeni vrt, osjećala sam teret njihovih očekivanja i vlastite borbe kao majke. To ljeto nas je promijenilo, a još uvijek se pitam možemo li ikada biti iskreni jedni prema drugima.
Moja sestra Jasmina i ja naslijedile smo vrtne parcele nakon smrti naše majke. Sada, suočene s tugom i starim zamjerkama, svađamo se oko zemlje – ona tvrdi da sam dobila bolju parcelu i traži zamjenu. Ova priča je o obiteljskim sukobima, nepravdi i pitanjima što zapravo ostaje iza onih koje volimo.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam provela u Sarajevu, u kući s malim vrtom iza kojeg sam gajila povrće. S godinama, zdravlje mi je oslabilo, a odnosi s djecom i unucima postali su sve napetiji jer su posjete sve rjeđe i često uvjetovane novcem. Ova priča je o boli, ljubavi i pitanjima koja ostaju kad obitelj postane stranci.
Naslijedila sam zapušteni vrt od strica, a brat Ivan i ja nismo mogli pronaći zajednički jezik. Kroz svađe, suze i stare obiteljske tajne, naučili smo što znači zajedništvo i koliko vrijedi naslijeđe koje nam je ostavljeno. Na kraju, vrt je postao više od zemlje – postao je simbol naše obnove.
Nakon što smo suprug i ja uložili mnogo truda u naš vrt, reakcija naše snahe bila je neočekivana i razočaravajuća. Njeno nezadovoljstvo izazvalo je napetost u obitelji, a neočekivana ljetna oluja donijela je dodatne komplikacije. Na kraju, suočeni s posljedicama, morali smo preispitati naše obiteljske odnose i vrijednosti.
