Nikada nisam mislila da ću u šezdesetoj godini postati majka, a kamoli majka napuštene djece. Sve se promijenilo onog jutra kad sam pronašla malenog dječaka na svom pragu, ostavljenog od strane susjede koja se nikad nije vratila. Ovo je moja priča o boli, ljubavi i snazi koju sam pronašla u sebi, i o tome kako sam postala majka mnogima koji nisu imali nikoga.
Moje ime je Ivana i život mi se preokrenuo onog dana kad sam odlučila pronaći biološke roditelje svoje usvojene kćeri, Lejle. Kad sam ih pronašla, nisu imali ništa osim jedno drugo i nekoliko vreća na tramvajskoj stanici. Pozvala sam ih u svoj dom, ne sluteći koliko će to promijeniti naše živote i koliko će me natjerati da preispitam što znači biti majka.
Moj život se preokrenuo kada sam, uz svoju kćer, postala majka i dječaku kojeg je njegova biološka majka ostavila zbog karijere. Kroz svakodnevne borbe, predrasude okoline i vlastite sumnje, naučila sam što znači istinska ljubav i žrtva. Ovo je priča o boli, oprostu i snazi žene koja je odlučila voljeti dijete koje nije rodila.
Moje djetinjstvo obilježila je bol odbacivanja i stalne promjene domova. Kroz godine sam se borio s osjećajem da nikome ne pripadam, sve dok nisam upoznao obitelj koja je odlučila boriti se za mene. Ovo je priča o strahu, nadi i putu prema povjerenju u ljubav koja ne traži ništa zauzvrat.
Rođen sam u hladnoj bolničkoj sobi, ostavljen bez imena i zagrljaja. Odrastao sam kroz domove za nezbrinutu djecu, privremene obitelji i vječno traženje pripadnosti. Danas, kao odrasli čovjek, još uvijek tražim odgovor na pitanje: što je zapravo dom i može li se ljubav pronaći ili je ona samo iluzija?
Moje ime je Ivana i već pet godina pokušavam postati majka. Nakon bezbroj neuspjelih pokušaja, moj suprug Dario i ja suočavamo se s najtežim pitanjem našeg života. Sve se mijenja kad jednog hladnog prosinačkog jutra pronađemo dijete na pragu naše zgrade.
Jednog ledenog jutra pronašla sam bebu kraj željezničke pruge i odlučila je odgojiti kao vlastitu kćer. Dvadeset pet godina kasnije, njezina prošlost iznenada nam je pokucala na vrata, prijeteći da uništi sve što smo gradile. Ovo je priča o ljubavi, tajnama i borbi za obitelj.
Moje ime je Ivana i život mi se preokrenuo onog dana kad sam odlučila pronaći biološke roditelje svoje usvojene kćeri, Lejle. Kad sam ih pronašla, nisu imali ništa osim jedno drugo i nekoliko vreća na tramvajskoj stanici. Pozvala sam ih u svoj dom, ne sluteći koliko će to promijeniti naše živote i koliko će me natjerati da preispitam što znači biti majka.
Moje ime je Amar i cijeli život sam proveo u domu za nezbrinutu djecu, sanjajući o tome da me netko prihvati kao svoga. Nakon što sam bio odbijen od strane jedne obitelji, mislio sam da više nikada neću pronaći svoj dom. Ali onda su se pojavili Sanja i Dario, i moj život se zauvijek promijenio.
Jedne hladne zimske noći pronašla sam bebu na svom pragu i odlučila ga odgojiti kao vlastitog sina. Godinama sam skrivala istinu, boreći se s osudom okoline i vlastitim strahovima, dok je moj sin, danas uspješan čovjek, tražio odgovore o svom porijeklu. Ova priča je o ljubavi koja nadilazi krv, ali i o boli koju nose tajne.
Moje ime je Marija. Nakon trideset i osam godina šutnje, danas prvi put gledam u oči sina kojeg su mi oduzeli u Jugoslaviji osamdesetih, kad sam bila prisiljena dati ga na usvajanje. Ovo je priča o krivnji, obiteljskim tajnama i mojoj očajničkoj potrazi za oprostom.
Moje ime je Lejla i ovo je priča o mom najtužnijem, ali i najljepšem Božiću. Odrasla sam u sustavu udomiteljstva, sanjajući o toplini doma i obitelji koja će me voljeti zauvijek. Sve se promijenilo kad sam napisala pismo Djedu Božićnjaku, a moji udomitelji su ga pročitali.
