Odrasla sam u malom bosanskom gradiću gdje su svi znali sve o svakome, a život je tekao sporo i predvidljivo. Dolaskom u Zagreb na fakultet, suočila sam se s osjećajem izgubljenosti, predrasudama i vlastitim strahovima, dok sam pokušavala pronaći svoje mjesto u velikom gradu. Ova priča je moj put od sigurnosti doma do borbe za prihvaćanje i identitet među nepoznatima.
Ova priča prati mene, Anu, majku dvoje odrasle djece, Leona i Isabele. Kroz svakodnevne borbe, neizgovorene riječi i razočaranja, suočavam se s pitanjem: što ostaje kad obiteljske veze oslabe? U ovoj emotivnoj ispovijesti otkrivam koliko boli može donijeti tišina među najbližima.
Jednog običnog jutra, moj miran život preokrenuo je dolazak psa kojeg nisam željela. Od tog trenutka, svaki dan bio je borba između ljubavi, odgovornosti i osjećaja gubitka vlastitog identiteta. Ovo je priča o tome kako sam naučila da ljubav ponekad znači i žrtvu, ali i kako ponekad nismo spremni na cijenu koju ta žrtva nosi.
Moje ime je Dario i mislio sam da mogu živjeti bez ikoga, okružen samo najnovijim aparatima. Uvjeravao sam se da mi ljudi ne trebaju, sve dok tišina nije postala preglasna. Ovo je priča o tome kako sam izgubio ono najvažnije, tražeći jednostavnost u hladnoj učinkovitosti.
U 48. godini, Ana se osvrće na svoj život, shvaćajući da su žrtve koje je učinila za svoju obitelj ostavile osjećaj praznine i usamljenosti. Udana iz nužde, a ne iz ljubavi, posvetila je svoj život suprugu Marku i njihovoj djeci, Lani i Ivanu. Sada, kada su djeca odrasla i Marko je napustio zbog mlađe žene, Ana se bori pronaći svoje mjesto u svijetu koji je nastavio bez nje.
Odgajanje sina sama nikada nije bilo lako, ali činila sam to s ljubavlju i predanošću. Sada, dok on gradi novi život sa svojom suprugom, osjećam se kao promatrač, pitajući se gdje je sve krenulo po zlu.
Nakon godina zanemarivanja od strane odrasle djece, majka dolazi do točke pucanja. Suočena s usamljenošću i zanemarivanjem, odlučuje poduzeti drastične mjere, prijeteći prodajom svog doma i imovine kako bi osigurala mjesto u domu za umirovljenike. Unatoč svojim žrtvama, njezin poziv u pomoć ostaje neodgovoren, ostavljajući je da donese tešku odluku.
Posvetila sam svoj život odgajanju svoje kćeri, osiguravajući da ima svaku priliku za uspjeh. Odrasla je, preselila se i osnovala vlastitu obitelj. Sada je tišina s njezine strane zaglušujuća, i pitam se jesam li zaboravljena.
