Moje ime je Marija i svjedočim kako se moja unuka Ema svakim danom sve više povlači u sebe, dok njezina majka Laura otvoreno favorizira mlađu sestru. Srce mi se lomi dok gledam kako obiteljski odnosi pucaju pod teretom nepravde, a ja se pitam gdje sam pogriješila kao majka i mogu li još spasiti svoju unuku. Ova priča je moj vapaj, ali i pokušaj da pronađem odgovore koje možda ni sama ne želim čuti.
Dok sjedim na tramvajskoj stanici na Savskoj, osjećam kako mi srce lupa od tjeskobe. Oduvijek sam mislila da će život u Zagrebu, daleko od roditelja i poznatih lica iz Osijeka, biti moj put prema slobodi, ali umjesto toga, svaki dan me sve više pritišće osjećaj usamljenosti. Kroz neočekivane susrete i unutarnje borbe, pitam se je li ova samoća moj izbor ili moja zamka.
Sve je počelo jednim pitanjem koje me zaboljelo više nego što sam očekivala. Nakon razvoda, prijateljica Ivana počela je propitivati moju financijsku situaciju, a iza njenih riječi osjećala sam zavist i nerazumijevanje. Kroz ovu priču proživljavam unutarnju borbu, pokušavam sačuvati dostojanstvo i pronaći način kako razgovarati o osjetljivim temama bez gubitka sebe ili prijateljstva.
Moja priča počinje jedne hladne sarajevske noći kad sam, skrhan krivnjom zbog izdaje, lutao ulicama tražeći smisao. Kroz bolne sukobe s obitelji i gubitak povjerenja, vjera i molitva postali su mi jedini oslonac. Ovo je putovanje kroz tamu do oprosta, gdje sam naučio da je nada moguća čak i kad sve izgleda izgubljeno.
Ova priča prati mene, Lejlu, kroz unutarnju borbu između bijesa i oprosta nakon što me sestra izdala zbog nasljedstva. Kroz dramatične obiteljske sukobe i razgovore s mudrim susjedom, suočavam se s vlastitim demonima i pitanjem što znači biti dobar čovjek. Na kraju ostajem pred izborom: koju vatru hranim – onu koja uništava ili onu koja liječi?
Zovem se Snježana i živim s mužem, sinom, snahom i unukom u malom stanu od 55 kvadrata u Zagrebu. Svakodnevno se borim s osjećajem gušenja, nesporazumima i tugom, dok pokušavam održati mir u obitelji. Najčešće utočište pronalazim u kupaonici, gdje mogu pustiti suze koje nitko ne smije vidjeti.
Bio sam običan čovjek, vozač autobusa iz Zagreba, sve dok jednog ledenog jutra nisam skočio s mosta da spasim dijete iz Save. Taj trenutak promijenio je moj život, ali i odnose u mojoj obitelji, gdje su me hrabrost i strahovi razdirali iznutra. Sada se pitam: što nas tjera da riskiramo sve za nepoznatog čovjeka?
U trenutku kada sam se suočio s najtežom odlukom u životu, sjetio sam se riječi starog mentora o dvije vatre koje svatko nosi u sebi. Ta unutarnja borba između dobra i zla, ljubavi i mržnje, oblikovala je moj put i odnose s obitelji. Na kraju, ostao sam s pitanjem: jesam li izabrao pravu vatru?
U srcu Hrvatske, muškarac se nalazi rastrgan između odanosti i želje. Ovo je priča o iskušenju, unutarnjoj borbi i surovoj stvarnosti izbora koji se ne mogu poništiti.
