Moje ime je Ljubica i volim svoje unuke više od svega, ali osjećam da me moja snaha Ivana uzima zdravo za gotovo. Svakodnevno se borim s osjećajem iscrpljenosti i tugom jer nitko ne pita kako sam i što želim. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i poštovanjem, ali i priznanje koliko je teško reći ‘ne’ onima koje najviše voliš.
Moja priča počinje u trenutku kada sam shvatila da više nisam samo baka, već i nevidljiva pomoćnica u životu svoje kćeri. Svakodnevna borba između ljubavi prema unucima i osjećaja da sam izgubila vlastiti život postala je moj najveći izazov. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i poziv na iskren razgovor o granicama, obitelji i žrtvi.
Svake godine, na rođendan i Božić, šaljem novac svojim unucima. Moje unuke, Ivana i Emina, uvijek mi se zahvale i podijele sa mnom svoje planove, ali moj najstariji unuk, Filip, nikada ne odgovara. Ta tišina boli više nego što sam ikad očekivala.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam sanjala o skladnoj obitelji. No, otkako je moj sin Ivan oženio Lejlu, ženu s djetetom iz prvog braka, naš odnos se raspao. Sada se borim s osjećajem gubitka, krivnje i pitanjem mogu li ikada istinski zavoljeti unuka koji nije moje krvi.
Neizmjerno volim svoje unuke i cijenim svaki trenutak proveden s njima. Divna su djeca, ali me zabrinjava pristup mog sina prema roditeljstvu. Dopušta im previše slobode, a tijekom mojih posjeta kuća postaje kaotična. Pokušavam ih usmjeriti, ali oni inzistiraju da im tata dopušta takvo ponašanje. Moj sin ih uvijek podržava, ostavljajući me bespomoćnom.
Prošlog ljeta, naši unuci proveli su čaroban tjedan u kući na jezeru koju smo izgradili za njih. Smijali su se, igrali i istraživali prirodu. No sada, moj sin odbija ih ponovno dovesti, ostavljajući naš san neispunjenim.
