Moja snaha Amra me tretira kao dadilju, a ja sam samo željela biti baka koja voli i pomaže kad može. Osjećam se umorno, nevidljivo i neshvaćeno, ali ljubav prema unucima me drži. Ovo je moj vapaj za poštovanjem i razumijevanjem u porodici.
Jednog dana, umorni od stalnih zahtjeva naše djece, supruga i ja odlučili smo ne otvoriti vrata kad su nam došli unuci. Sjedili smo u mraku, slušali kucanje i osjećali krivnju, ali i olakšanje. Ovo je priča o granicama, obiteljskim očekivanjima i boli kad ljubav prema unucima postane izvor tuge i iscrpljenosti.
Ušla sam bez najave u stan svog sina Ivana i njegove supruge Lejle. Zatekla sam unuke kako se sami igraju, Lejlu kako spava, a u zraku je visjela napetost koju nisam mogla ignorirati. Taj dan me natjerao da preispitam sve što sam mislila da znam o njihovom životu i našim obiteljskim odnosima.
Svaki put kad posjetim svekra i svekrvu, umjesto opuštanja, nađem se u vrtlogu beskonačnih zadataka. Iako se radujem vikendu, završim iscrpljena od svih obaveza koje mi zadaju. To je začarani krug posjeta kojeg se ne mogu osloboditi.
