Jednog hladnog prosinačkog jutra, dok sam drhtala na pragu svoje kuće u Travniku, pronašla sam omotnicu koja mi je promijenila život. U trenutku kada sam bila na rubu očaja zbog bolesti sina i obiteljskih sukoba, netko mi je pružio nadu i podsjetio me da još uvijek postoje dobri ljudi. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, obiteljskim nesuglasicama i malim čudima koja nas drže na životu.
Ovo je priča o meni, Mariji, i mom mužu Ivanu, koji smo proveli više od sedamdeset godina zajedno u Travniku. Naša ljubav je preživjela ratove, siromaštvo, izdaje i gubitke, ali najveća borba bila je ona s tišinom koja se uvukla među nas kad su djeca otišla. Danas, dok brojimo godine i uspomene, pitam se jesmo li zaista pronašli sreću ili smo samo naučili živjeti jedno pored drugog.
Jednog hladnog prosinačkog jutra, pronašla sam na svom pragu omotnicu koja mi je promijenila život. U trenutku kada sam bila na rubu očaja, netko mi je pružio nadu i podsjetio me da još uvijek postoje dobri ljudi. Ovo je priča o borbi, obiteljskim sukobima i malim čudima koja nas drže na životu.
