Moj muž Dario me napustio jer sam bila ‘previše mirna’. U tišini sam gradila naš dom, ali on je poželio više buke, više strasti. Sada, kad mi piše da mu nedostaje ta tišina, pitam se – je li moguće da nas ono što nas spaja, na kraju i razdvoji?
U trenutku kad sam čula kako otac viče na majku, shvatila sam da se nešto nepovratno mijenja u našem domu. Kroz vlastitu šutnju i povlačenje, pokušavala sam pronaći smisao u svakodnevnim svađama, osjećajući kako mi srce postaje hladno i udaljeno. Ovo je priča o mojoj borbi da sačuvam ljubav i toplinu u obitelji koja se raspada pred mojim očima.
Moj muž Dario me napustio jer sam bila ‘previše mirna’. U tišini sam gradila naš dom, ali on je poželio više buke, više strasti. Sada, kad mi piše da mu nedostaje ta tišina, pitam se – je li moguće da nas ono što nas spaja, na kraju i razdvoji?
Od malena sam bila ona koja pokušava spojiti našu porodicu, ali nikada me nisu zaista slušali. U ovoj priči govorim o tome kako sam tražila svoj glas i pokušavala izaći iz sjene, dok sam balansirala između porodičnih očekivanja i vlastite tišine. Ovo je priča o tihoj boli, hrabrosti i borbi za sebe.
Već dvije godine živim s tišinom između mene i moje kćeri, gledajući njezin život izdaleka, kroz slike na internetu. Moja strogoća i očekivanja možda su je otjerali, a sada se pitam jesam li izgubila sve što sam voljela. Svaki dan preispitujem svoje odluke, nadajući se da ću pronaći put natrag do nje.
Na tridesetu godišnjicu braka, očekivala sam da će naša djeca, Ana i Ivan, biti uz nas. No, umjesto slavlja, dočekala nas je tišina i odsutnost, što me natjeralo da preispitam našu ulogu u njihovim životima. Ova priča istražuje obiteljsku dinamiku i bolne spoznaje koje dolaze s vremenom.
