Moje ime je Ivana i nikad nisam mislila da će me pokloni za mog sina toliko povrijediti. Moji svekar i svekrva žive u izobilju, dok mi jedva spajamo kraj s krajem. Najteže je kad vidim kako moj sin Filip gleda igračke koje ne smije ponijeti kući.
Zovem se Ivana, imam 39 godina i živim s mužem Damirom i dvoje djece u kući na rubu Zagreba. Naša obiteljska sreća bila je na kušnji kad su se moji svekar i svekrva nenajavljeno doselili k nama – i nisu imali namjeru otići. Ovo je priča o spletkama, neizgovorenim sukobima i pitanju koliko zaista možemo žrtvovati za obitelj.
Od prvog dana braka osjećam teret usporedbe sa supruginim roditeljima, koji žive u luksuzu dok mi svaku kunu prevrćemo. Svaka večera kod njih podsjeća me na vlastite neuspjehe, a pritisak da pružim sigurnost obitelji prijeti da uništi naš brak. Ovo je priča o ponosu, ljubavi i granicama koje sam spreman prijeći za mir u vlastitom domu.
Godinama sam bila nevidljiva u vlastitom stanu, dok su moji svekar i svekrva preuzimali svaki kutak mog života. Suprug Nikola je šutio, a ja sam se gušila u tišini i osjećaju da ne pripadam vlastitom domu. Ovo je priča o tome kako sam, nakon mnogo suza i unutarnjih borbi, pronašla snagu da postavim granice i izborim se za sebe.
Moje ime je Ivana i već mjesecima osjećam kako se borim s nevidljivim zidom između svoje obitelji i svekra i svekrve. Njihova opsesija autom, starim Mercedesom, postala je važnija od vremena provedenog s našim sinom Lukom. Ova priča je moj vapaj, ali i pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i kako dalje.
