Dok sjedim za starim drvenim stolom u stanu na Trešnjevci, gledam svoju majku Jasnu kako mi ponavlja istu rečenicu — i osjećam kako mi srce steže strah da će njezina ljubav postati uteg koji nikada neću moći skinuti. Njena velikodušnost mi je oprostila mnogo, ali sada se pitam gdje završava zahvalnost, a gdje počinje pravo na moj vlastiti život. Jesam li zauvijek dužnik onome tko mi je najviše dao?