Godinama sam posluživala starog Franja u našoj sarajevskoj kafani, ne znajući ništa o njegovoj prošlosti. Kad je iznenada nestao, krenula sam tragom njegovih navika i otkrila priču o usamljenosti, predrasudama i tihoj boli koju je nosio. Ova priča me naučila da iza svake šutnje stoji cijeli svijet koji često ne želimo ili ne znamo vidjeti.
Moje ime je Ljubica i imam 73 godine. Nedavno sam doživjela ponižavajući trenutak u vlastitoj zgradi, kad sam shvatila koliko su stariji ljudi postali nevidljivi u današnjem društvu. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i poštovanjem koje starost zaslužuje.
Zovem se Martina i nikada nisam mislila da će se naša obitelj raspasti zbog ljubavi u starosti. Nakon smrti bake, djed Stjepan se iznenada oženio susjedom, što je u meni i mojoj obitelji izazvalo bijes, tugu i osjećaj izdaje. Sada, dok djed ne želi razgovarati s nama, pitam se mogu li ikada razumjeti njegovu odluku i oprostiti mu.
Moja kćerka Ivana me nagovorila da se preselim kod nje i njene obitelji, obećavajući mi toplinu i zajedništvo. Umjesto toga, osjećala sam se kao teret, nevidljiva u vlastitom domu, dok sam pokušavala pronaći svoje mjesto među njima. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što znači biti majka kad više nisi potrebna.
Ostala sam sama nakon što su mi djeca otišla svojim putem, a svakodnevicu mi je ispunila tišina i praznina. Neočekivano, susjedica Azra postala mi je najveća podrška, dok su me vlastita djeca zaboravila. Kroz ovu priču proživljavam tugu, ponos, ali i zahvalnost prema onima koji su tu kada je najpotrebnije.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam provela u Sarajevu, u kući s malim vrtom iza kojeg sam gajila povrće. S godinama, zdravlje mi je oslabilo, a odnosi s djecom i unucima postali su sve napetiji jer su posjete sve rjeđe i često uvjetovane novcem. Ova priča je o boli, ljubavi i pitanjima koja ostaju kad obitelj postane stranci.
Mislila sam da će brak u šezdesetoj biti mirna luka, ali život me iznenadio. Umjesto bajke, dočekali su me sumnje, porodične svađe i osjećaj usamljenosti. Ovo je priča o mojoj borbi za sreću i o tome koliko je teško pronaći mir kad svi oko tebe imaju svoje planove.
Ovo je priča o meni, Mariji, i mom mužu Ivanu, koji smo proveli više od sedamdeset godina zajedno u Travniku. Naša ljubav je preživjela ratove, siromaštvo, izdaje i gubitke, ali najveća borba bila je ona s tišinom koja se uvukla među nas kad su djeca otišla. Danas, dok brojimo godine i uspomene, pitam se jesmo li zaista pronašli sreću ili smo samo naučili živjeti jedno pored drugog.
Moje ime je Vesna, i cijeli život sam se borila protiv očekivanja društva, obitelji i vlastitih strahova. U šezdesetoj godini, dok gledam unatrag na sve što sam prošla, pitam se jesam li ikada bila dovoljno hrabra da budem istinski svoja. Ovo je priča o ljubavi, izdaji, i neugasloj želji da ostanem vjerna sebi, bez obzira na cijenu.
Nakon što su mi djeca otišla svojim putem, ostala sam sama u stanu u Sarajevu, boreći se s tišinom i osjećajem zaboravljenosti. Sve se promijenilo kad je Azra, moja nova susjeda, pokucala na vrata s tanjirom baklave i osmijehom koji je obećavao toplinu. Njeno prijateljstvo vratilo mi je vjeru u ljude i podsjetilo me da nikad nije kasno za novi početak.
Moje ime je Lejla i radim kao medicinska sestra u maloj bolnici na rubu Sarajeva. Priča govori o starcu Hamzi, čiji je život izgubio smisao zbog usamljenosti i zanemarenosti, sve dok ga iznenadni dolazak unuka nije podsjetio na snagu obiteljske ljubavi. Kroz ovu priču proživljavam vlastite sumnje, borbe s kolegama i duboke emocije koje me tjeraju da preispitam što znači biti čovjek.
Nakon što sam navršila šezdeset godina, navikla sam se na tišinu i samoću, uvjeravajući samu sebe da mi je tako lakše. Sve se promijenilo jedne kišne večeri na autobusnoj stanici, kad mi je prišao čovjek iz prošlosti i podsjetio me na sve što sam pokušala zaboraviti. Taj susret otvorio je stare rane, ali i donio novu nadu.
