Ovo je priča o mojoj borbi da pronađem dom za starije za svoju majku, dok se suočavam s osjećajem krivnje, nerazumijevanjem u obitelji i vlastitim granicama. Kao srednje dijete, uvijek sam bio između, ali sada sam na prvoj crti, iscrpljen i rastrgan između ljubavi i nemoći. Ovo je moj vapaj, ali i pitanje: gdje završava naša dužnost, a počinje pravo na vlastiti život?
Moje ime je Eva i cijeli moj svijet stao je onog dana kad sam morala odlučiti što je najbolje za mog starog očuha Ivana, koji je ostao sam u trošnoj kući na kraju sela. Između brige za svoju kćer Lanu i svakodnevnih borbi s poslom, osjećala sam se rastrgano između prošlosti i budućnosti. Ova priča je o ljubavi, krivnji i hrabrosti da pronađemo novo mjesto koje možemo nazvati domom.
Sve je počelo kad sam, iscrpljena i na rubu snaga, konačno rekla gospođi Mariji da više ne mogu biti njezina potrčko. Godinama sam joj pomagala, dok je njezina kćerka Ivana rijetko dolazila iz Zagreba. Ova priča je o granicama, osjećaju krivnje i tihoj borbi svake žene koja pokušava biti dobra susjeda, kćerka i majka u isto vrijeme.
Zovem se Ljiljana i već godinama živim sama u malom stanu u Sarajevu. Moja djeca, Ivan, Dario i Ela, rijetko dolaze, a njihovi pozivi sve više liče na rutinu nego na iskrenu brigu. Dok gledam kroz prozor i čekam njihov dolazak za rođendan, pitam se: jesam li im još uvijek majka ili samo starica s imovinom?
Moja svakodnevica je borba između brige za kćer Lanu i očuha Gregora, koji živi sam na selu. Kad sam mu predložila preseljenje u dom, slomio se predamnom, a ja sam ostala rastrgana između osjećaja krivnje i vlastite nemoći. Ovo je priča o ljubavi, odgovornosti i pitanjima na koja nemam odgovore.
Moje zdravlje se iznenada pogoršalo tijekom vrućeg ljeta, a briga moje djece otkrila je pravu istinu o njihovim motivima. Dok sam ležala u bolnici, shvatila sam da njihova pažnja nije bila iz ljubavi, već iz interesa za nasljedstvo. Odluka da promijenim oporuku bila je teška, ali nužna za moj mir.
U trenutku kad sam čula da mi sin govori: ‘Mama, ne moraš više dolaziti svaki vikend’, srce mi se slomilo. Moj muž i ja, nakon 60 godina života, osjećamo se izgubljeno i nepotrebno. Ovo je priča o boli, traženju smisla i pokušaju da pronađemo sebe kad nas djeca više ne trebaju.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad mi je susjeda pred dućanom rekla da mi baka nije jela tri dana. Taj trenutak pokrenuo je lavinu sumnji, krivnje i starih obiteljskih rana. Ovo je priča o tome kako sam, između posla, obiteljskih svađa i vlastitih strahova, pokušala spasiti ono što je ostalo od naše obitelji.
Jedne večeri čula sam sina kako predlaže da me smjesti u dom i traži da mu prepišem kuću. To me slomilo, ali natjeralo da preispitam sve što sam žrtvovala za njega. Sada se pitam gdje sam pogriješila i ima li još nade za naš odnos.
Moja majka, Ankica, napunila je sedamdeset godina i odlučila sam je dovesti da živi s nama. Mislila sam da će to biti čin zahvalnosti i ljubavi, ali ubrzo sam se suočila s neočekivanim problemima, sukobima i vlastitim osjećajem krivnje. Ovo je priča o obitelji, žrtvi i granicama koje često ne znamo postaviti dok ne bude prekasno.
