Moja kćerka, Lejla, izbacila me iz stana nakon strašne svađe. Ostala sam na hodniku, zbunjena i povrijeđena, ali ono što sam kasnije pročitala u njezinoj bilježnici promijenilo je sve. Ova priča je o majčinskoj boli, nerazumijevanju i tajnama koje razaraju obitelj.
Prije trideset godina, moj život je bio ispunjen smijehom i galamom petoro djece. Danas, dok sjedim sama u hladnoj kuhinji, pitam se gdje sam pogriješila jer ni jedno od njih ne želi pomoći meni i mome mužu u starosti. Ova priča je moj pokušaj da shvatim kako su ljubav i žrtva nestali iz našeg doma.
Zovem se Maryla i imam troje djece, ali danas, u ovoj tihoj kući, osjećam se kao da ih nikada nisam imala. Najstariji sin, Ivan, otišao je u Njemačku prije petnaest godina i nikada se nije vratio, a kćerka Lejla i najmlađi sin Dario žive u Zagrebu i Sarajevu, svaki zaokupljen svojim životom. Svake zime, dok vani snijeg škripi pod nogama, prebiram po starim pismima i slikama, pitajući se gdje sam pogriješila i zašto sam postala suvišna u životima vlastite djece.
Ovo je priča o meni, Ankici, majci koja je vjerovala svom sinu više nego sebi. Nakon što sam mu prepustila sve što sam imala, ostala sam bez doma i bez njegovog zagrljaja. Sada se pitam – gdje sam pogriješila i ima li oprosta za ovakvu izdaju?
Moje ime je Vesna. Cijeli život sam provela brinući se o roditeljima, žrtvujući vlastite snove i ljubav. Sada, kad su oboje otišli, osjećam prazninu i pitam se jesam li ikada zapravo živjela za sebe.
Ovo je priča o mojoj borbi da pronađem dom za starije za svoju majku, dok se suočavam s osjećajem krivnje, nerazumijevanjem u obitelji i vlastitim granicama. Kao srednje dijete, uvijek sam bio između, ali sada sam na prvoj crti, iscrpljen i rastrgan između ljubavi i nemoći. Ovo je moj vapaj, ali i pitanje: gdje završava naša dužnost, a počinje pravo na vlastiti život?
Moje ime je Eva i cijeli moj svijet stao je onog dana kad sam morala odlučiti što je najbolje za mog starog očuha Ivana, koji je ostao sam u trošnoj kući na kraju sela. Između brige za svoju kćer Lanu i svakodnevnih borbi s poslom, osjećala sam se rastrgano između prošlosti i budućnosti. Ova priča je o ljubavi, krivnji i hrabrosti da pronađemo novo mjesto koje možemo nazvati domom.
Sve je počelo kad sam, iscrpljena i na rubu snaga, konačno rekla gospođi Mariji da više ne mogu biti njezina potrčko. Godinama sam joj pomagala, dok je njezina kćerka Ivana rijetko dolazila iz Zagreba. Ova priča je o granicama, osjećaju krivnje i tihoj borbi svake žene koja pokušava biti dobra susjeda, kćerka i majka u isto vrijeme.
Zovem se Ljiljana i već godinama živim sama u malom stanu u Sarajevu. Moja djeca, Ivan, Dario i Ela, rijetko dolaze, a njihovi pozivi sve više liče na rutinu nego na iskrenu brigu. Dok gledam kroz prozor i čekam njihov dolazak za rođendan, pitam se: jesam li im još uvijek majka ili samo starica s imovinom?
Moja svakodnevica je borba između brige za kćer Lanu i očuha Gregora, koji živi sam na selu. Kad sam mu predložila preseljenje u dom, slomio se predamnom, a ja sam ostala rastrgana između osjećaja krivnje i vlastite nemoći. Ovo je priča o ljubavi, odgovornosti i pitanjima na koja nemam odgovore.
Moje zdravlje se iznenada pogoršalo tijekom vrućeg ljeta, a briga moje djece otkrila je pravu istinu o njihovim motivima. Dok sam ležala u bolnici, shvatila sam da njihova pažnja nije bila iz ljubavi, već iz interesa za nasljedstvo. Odluka da promijenim oporuku bila je teška, ali nužna za moj mir.
U trenutku kad sam čula da mi sin govori: ‘Mama, ne moraš više dolaziti svaki vikend’, srce mi se slomilo. Moj muž i ja, nakon 60 godina života, osjećamo se izgubljeno i nepotrebno. Ovo je priča o boli, traženju smisla i pokušaju da pronađemo sebe kad nas djeca više ne trebaju.
