Ja sam Marija, majka koja je cijeli život provela na selu, podižući svoju kćerku Anu s ljubavlju i žrtvom. Kada je odrasla i preselila se u Zagreb, počela se sramiti naših jednostavnih običaja i porijekla. Najveća bol u mom životu bila je spoznaja da se udala, a da nas nije ni obavijestila, jer se stidjela tko smo.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam se trudila biti dobra majka. Sada, kad mi je najpotrebnija blizina obitelji, osjećam kako me vlastita kćerka odbacuje jer joj ne mogu pružiti materijalnu podršku kao roditelji njenog muža. Ova priča je moj vapaj, ali i pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što znači biti roditelj u današnjem društvu.
Ovo je priča o meni, Jasni, učiteljici iz malog sela kraj Dervente, i boli koju sam osjetila kad me vlastiti sin nije pozvao na svoje vjenčanje. Kroz svakodnevne borbe na farmi i u školi, vjerovala sam da odgajam sina na pravi način, ali gradski život i novi krug ljudi promijenili su ga više nego što sam mogla zamisliti. Ova priča je o sramu, ljubavi i pitanjima koja ostaju bez odgovora.
Moja kćerka mi je priznala da se srami jer joj ne mogu pomagati kao njeni svekar i svekrva. Osjećam se povrijeđeno i nemoćno, jer nemam bogatstvo kao oni, ali imam srce puno ljubavi. Ova priča je o borbi između materijalnog i emotivnog, o obiteljskim nesporazumima i boli koju roditelj osjeća kad nije dovoljno dobar u očima vlastitog djeteta.
Moje ime je Vesna i ovo je priča o tome kako su financijske brige i ponos razorili snove moje kćeri Ave o savršenom vjenčanju. U trenutku kad smo mislili da će ljubav pobijediti sve prepreke, suočili smo se s nečim što nismo mogli predvidjeti – ljudskom tvrdoglavošću i osjećajem srama. Ova priča nije samo o izgubljenom vjenčanju, već i o tome kako nas životne okolnosti mogu natjerati da preispitamo što nam je zaista važno.
