Sve je počelo jednim krikom i suzama – moje kćerke, moje žene i mene samog. Kada sam saznao da je Emina natjerala našu kćerku Lanu da obrije glavu zbog bolesne prijateljice, osjetio sam kako se tlo pod mnom ruši. Sada ne znam jesmo li još uvijek porodica ili samo skup ljudi sa svojim istinama.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će jedan dječji pogled promijeniti cijeli moj život. Kada sam kao medicinska sestra odlučila donirati bubreg malom Emiru, nisam znala koliko će to utjecati na mene, njegovu obitelj i cijelu našu zajednicu. Ova priča je o hrabrosti, boli, nadi i pitanjima koja ostaju nakon što se svjetla bolničkih hodnika ugase.
Moje ime je Adnan i imam šest godina. Umjesto da potrošim novac koji sam dobio za rođendan na igračke, odlučio sam pomoći svom prijatelju iz razreda, što je pokrenulo lavinu dobrote u našem malom gradu. Ova priča govori o tome kako jedno malo djelo može promijeniti mnogo više nego što sam mogao zamisliti.
Moje ime je Lana i nikada neću zaboraviti dan kad sam, drhteći od srama i straha, pokucala na vrata našeg bogatog susjeda gospodina Ivana. Moja mama je bila na rubu snaga, a brat Filip, koji je od rođenja u invalidskim kolicima, trebao je svakodnevnu njegu i vožnju do bolnice. Nisam ni slutila da će moj očajnički potez pokrenuti lavinu događaja koja će zauvijek promijeniti našu obitelj.
Moje ime je Mirela i prije dvije godine ostala sam bez doma, bez posla i bez nade. Kroz suze, hladne noći na klupi u Sarajevu i borbu s predrasudama, pronašla sam snagu da pokrenem inicijativu za pomoć beskućnicima. Danas vodim malu zajednicu ljudi koji su prošli isto što i ja, a svaki dan me podsjeća koliko je malo potrebno da se život okrene naglavačke.
Ove godine sam odlučila ne slaviti rođendan jer sam bez novca, ali moji prijatelji nisu htjeli čuti za to. Kroz neočekivane geste i iskrene razgovore, shvatila sam koliko je pravo prijateljstvo važno u životu. Ova priča je o borbi sa svakodnevicom, osjećaju srama i snazi zajedništva.
